Izmjene ovršnog zakona: ovrha moguća i na cijelu plaću

Ako želi, banka može radi naplate kredita zaplijeniti čak i cijelu plaću dužnika, bez ikakvog poštivanja egzistencijalnog minimuma. Bankama to dopušta članak 178. Ovršnog zakona koji kaže »dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, u cijelosti ili djelomično, i da se isplate obavljaju izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi«. Iako se kao »granica zaduživanja« često spominje trećina plaće, koja u bankarskoj praksi željnoj kreditiranja polako izumire, odnosno barem neki minimum prema kojem se čovjeku unatoč tome što se zadužio mora ostaviti barem 1.500 do 1.600 kuna za golu egzistenciju, u HNB-u kažu da je sve stvar ugovornog odnosa, a otprilike sličan odgovor smo dobili i u HROK-u, registru obveza po kreditima koji starta krajem ovog mjeseca i koji će pokazati pravo stanje zaduženosti hrvatskih građana.

Poticaj kreditiranju

Zakonodavac se, dakle, ogradio i sve prepustio strankama u sporu, štoviše, čak je išao i na ruku bankama. Naime, Ovršni zakon iz 1996. godine je naplatu tražbine vjerovnika ograničio na dio plaće dužnika (također se ne navodi koji dio), a onda je Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz prošle godine pravo vjerovnika, odnosno banaka, čak i prošireno na citiranu formulaciju koja dopušta zapljenu cijele plaće. Dakle, umjesto da se banke potiču da misle o naplati, pa bi možda malo i prikočile u beskrupuloznom kreditiranju, daju im se odriješene ruke da nameću vlastita pravila. Savjetnica za bankarstvo i financije u udruzi »Potrošač« Marija Duljković kaže da banke više nisu dužne brinuti o »pravilu trećine plaće« i egzistencijalnom minimumu, već je sve prepušteno dogovoru.

- Starim zakonom o obveznim odnosima bio je definiran egzistencijalni minimum kao trećina plaće, međutim, novi zakon o obveznim odnosima to ne definira, a s njime je usklađen i Ovršni zakon. Tako je sada moguće ugovoriti ratu kredita u visini plaće, odnosno banke imaju pravo u slučaju nevraćanja kredita zaplijeniti cijelu plaću dužniku ili jamcima, ako je tako u startu definirano ugovorom.

Paziti što se potpisuje

- Sve je stvar dogovora, a banke su autonomne u tome kako će definirati ugovor pa treba paziti što se potpisuje. Imamo veliki broj slučajeva da jamcima od plaće ostaje samo 20-ak kuna jer su skupa s dužnikom potpisali ugovor da u slučaju neplaćanja banka ima pravo »sjesti« na cijelu plaću. Događa se da su ovjerili javnobilježničku ispravu takvog sadržaja, a da najčešće toga nisu bili ni svjesni. Ostavljeno im je malo vremena da prouče ugovor, a oni vjeruju instituciji bilježnika, iako on ovjerava samo potpis, a ne i sadržaj ugovora. Dakle, kada se jednom takvo nešto potpiše, više nema zakona koji će brinuti o egzistenciji. Banke ipak u pravilu paze koliko će kredita odobriti i pod kakvim uvjetima, brinu i o drugim obvezama dužnika, međutim, bitno je naglasiti da više nisu zakonom ograničene u određivanju iznosa rata i zapljene plaće, zaključuje Duljković.

A. DRAGOJEVIĆ