Osvrt Marijana Milevoja - dok na državnoj razini zagovara decentralizaciju, IDS lokalno provodi suprotno

Mjesni odbori - slaba karika IDS-a

Što su parlamentarni izbori bliže, iz IDS-a, stranke koja suvereno vlada ovim prostorima posljednjih 13 godina, sve su jasnije poruke da traže bržu i korjenitiju decentralizaciju Hrvatske, iza čega stoji zahtjev da što više sredstava ostaje tamo gdje se i ostvaruju, odnosno lokalnim zajednicama.

Taj je zahtjev, koji sve češće političkom Zagrebu upućuju i iz drugih dijelova Hrvatske, proteklog tjedna ponovio i istarski župan i čelnik IDS-a Ivan Jakovčić na presici u povodu izbora za nove općine na Poreštini. Sve bi to bilo OK - jer tko bi normalan bio protiv decentralizacije države, čiji sadašnji ustroj ne samo da otvara prostore za prelijevanje sredstava iz jedne u drugu županiju, već zbog pretjerane birokratiziranosti državnog aparata usporava društveni i gospodarski razvoj zemlje - da se taj isti IDS na lokalnoj razini ne ponaša po sličnoj matrici kao i HDZ na državnoj. Zar ne bi bilo najnormalnije od takve stranke očekivati da se zalaže za decentralizaciju vlasti i unutar svoje nadležnosti da bi se što više čuo glas birača u vođenju politike na lokalnoj razini, gdje se život svakodnevno odvija?

Praksa je međutim drugačija jer u Istarskoj županiji odveć je općina i gradova u kojima mjesni odbori nisu dosad formirani ili, ako je to učinjeno, njihov utjecaj na lokalnu politiku i oblikovanje života građana gotovo da nije zamjetljiv. Primjerice, na Labinšćini mjesni odbori nikada nisu osnovani u općinama Pićan i Raša, u kojima IDS s partnerima vlada godinama bez prestanka, za što se uvijek nađe neko »valjano« opravdanje, ponajviše u stilu da za njihov rad nema dovoljno novca. Zbog takve »štednje« Tukljačani su tražili odvajanje od pićanske općine, a da se htjelo iskreno saslušati glas ljudi, odnosno mišljenje (nepostojećih) mjesnih odbora, teško da bi se ikada usred raških polja, odnosno Nasred luga, gradila tvornica kamene vune danskog Rockwoola. Možda je umjesto toga pićanskoj vlasti i načelniku bilo »racionalnije« saslušati samo mišljenje istarskog župana, koji bolje od samih mještana zna što je za njihovo dobro. Župan vjerojatno isto tako najbolje zna što je najbolje za Rašane, zbog čega tamošnja lokalna samouprava ništa ni ne čini bez njegova miga i blagoslova. Zbog čega onda i razmišljati o nekakvim mjesnim odborima, koji samo koštaju, a od njih nema nikakve koristi?

Na loš rad mjesnih odbora ovih je dana ukazao i predsjednik Općinskog vijeća Kršana Klaudijo Lazarić, koji je ipak inzistirao da se raspišu izbori jer, kako je rekao, mandat im je istekao, a on poštuje zakon o radu mjesnih odbora. Da su izbori održani godinu dana kasnije, usporedo s izborima za Sabor, uštedio bi se novac za organiziranje i dobilo bi se osjetno više birača nego na izdvojenom pojavljivanju na biračkim mjestima. Sankcije za nepoštivanje zakona u tom slučaju ne bi bilo, kao što je slučaj s mnogim drugim zakonima, izuzme li se onaj o sigurnosti u prometu i 0,0 promila, što nije odlika pravno dobro uređenih država.

Dok bude tako, osnivanje mjesnih odbora bit će samo stvar dobre volje pojedinih političara, a ne jasno precizirana zakonska obveza. To ipak nije opravdanje za najmoćniju istarsku političku stranku što zanemaruje decentralizaciju političke moći u svom dvorištu. Da nije tako, zalaganje IDS-a za dosljednu decentralizaciju hrvatske države bilo bi mnogo uvjerljivije i dosljednije.

Marijan MILEVOJ