Piše Ladislav TOMIČIĆ
Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija jedna je od najatraktivnijih državnih institucija za zaposlenje »mladih i perspektivnih« kadrova. O tome svjedoči broj zaposlenih osoba rodbinski i na ine načine povezanih s istaknutim predstavnicima političkog i društvenog života. Njihova brojnost mogla bi ukazivati na jednu od velikih boljki mlade hrvatske demokracije - nepotizam. Osim veza s istaknutim osobama, jedna od najboljih preporuka za zaposlenje mladih kadrova na »vanjskim poslovima« ili »europskim integracijama« jest podatak da je netko od njihove rodbine već »unutra«, u sustavu MVPEI-ja.
Kroz proteklih 16 godina hrvatske demokracije kruh nasušni u MVPEI-ju zarađuju kći predsjednika Stjepana Mesića, supruga predsjednika SDP-a Ivice Račana, supruga ravnatelja SOA-e Tomislava Karamarka, supruga Miroslava Tuđmana, kći državnog tajnika Hidajeta Bišćevića, kći Generalnog konzula Hrvatske u Los Angelesu Ante Barbira, kći veleposlanika Hrvatske u Grčkoj Nevena Madeja, supruga ministra Dragana Primorca, kći sutkinje Županijskog suda Sonje Primorac Lahovski i tako dalje i tako dalje.
Jedan od jasnijih primjera nepotizma u sektoru vanjskih poslova i europskih integracija svakako je Ozana Bišćević, kći državnog tajnika Hidajeta Bišćevića, bliskog suradnika premijera Ive Sanadera. Samo dva mjeseca nakon završetka Fakulteta političkih znanosti Ozana Bišćević skrasila se u tadašnjem Ministarstvu europskih integracija. Zaposlena je bez natječaja, na mjesto stručnog suradnika u Odjelu za koordinaciju provedbe integracijskih aktivnosti. Mediji su objavili ovu priču, a Ozana Bišćević potom se odlučila doškolovati.
Na nepotizam ukazuje i slučaj Jadranke Primorac, nekad anonimne diplomatkinje zaposlene na poslovima »desk officera«. S pobjedom HDZ-a na izborima i imenovanjem Dragana Primorca na ministarsku funkciju, Jadranki Primorac nasmiješili su se bolji dani: u mandatu Miomira Žužula brzo i neočekivano napredovala je do mjesta savjetnice ministra.
Na zapošljavanje »preko veze« ukazuje i slučaj Betty Pavelich Sirois, koja je iz kanadske Ottawe preselila u Zagreb, gdje ju je dočekalo zgodno radno mjesto. Ministrica Kolinda Grabar Kitarović, koja je svojevremeno službovala upravo u Ottawi, ovu kanadsku službenicu imenovala je na mjesto svoje savjetnice za međunarodnu promidžbu. Uz sve to, Ministarstvo joj je platilo nešto više od 12 tisuća kanadskih dolara kako bi aktualna savjetnica preselila u Hrvatsku, iako u to vrijeme, prema tvrdnji same Pavelich Sirois, ona uopće nije bila djelatnica MVPEI-ja. Kad je to objavljeno, Ministarstvo je uputilo demanti. Potom su objavljeni i dokumenti, nakon čega je uslijedila - šutnja.
Ostalo je nejasno kako to da kod toliko mladih i stručnih ljudi bez zaposlenja ministrica Grabar Kitarović svoju savjetnicu za međunarodnu promidžbu nije mogla pronaći u Hrvatskoj, nego je posegnula za »kanadskim kadrovima«.
Tekstilni tehnolog u Bruxellesu
Zanimljiva je i »obiteljska priča« Joška Klisovića, zamjenika kabineta ministrice Grabar Kitarović. Njegova supruga Sanja, diplomirani tekstilni tehnolog, prije tri godine iznenada je odlučila promijeniti profesiju i upeti se u predstavljanje Hrvatske u inozemstvu. Kako joj je s diplomom tekstilca uspjelo ući u sustav MVP-a ostat će nepoznato, kao što će nepoznato ostati kako je spomenuta završila u Bruxellesu, gdje i dan danas predstavlja Hrvatsku. Njezin suprug Joško na mjesto tajnika kabineta došao je iz - Bruxellesa. Tamo je, zajedno sa suprugom, predstavljao Hrvatsku u inozemstvu i primao plaću MVP-a.
Tko radi u MVPEI-ju