O planetu Zemlji

Planet Zemlja

Planet Zemlja je „habitat“ samodestruktivnog oblika života koji sebe naziva inteligentnim, naprednim i najvećim.

Planet Zemlja dom je ˝Čovječanstva˝. Ljudi od pamtivijeka svoj život pokušavaju učiniti lakšim. Čovjek je izumio oruđe za lov kako ne bi gladovao. Da bi osigurao svoju egzistenciju, i svoju špilju naravno, izradio je oružje. Da bi lakše savladao vode, načinio je barku.

Sve je to u redu i u granicama normale. No, danas čovjek ide predaleko. Svaki novi izum koji štedi vrijeme i trud barem trostruko šteti.

Tako je i prije mnogo vremena izumljen kotač, začetak automobila koji je danas jedan od nebrojenih izvora zagađenja na Zemlji.

Grade se nuklearne elektrane, usavršava se oružje – sve to vodi k samouništenju.

Je li ljudska narav tako samodestruktivna?

– Nije. To je pravilan odgovor.

Ljudi nisu samodestruktivni, ljudi su bezobzirni, ignoranti. Nitko ne razmišlja o budućim naraštajima. Pojedincima je bitno da ima pitke vode dok god su oni živi, a kasnije - nebitno. Na taj način razmišlja više od 50% čovječanstva.

Sve se svodi na činjenicu, davno utvrđenu; čovjek sve čini da mu vrijeme brže prođe. Kasnije se žali na kratkoću života.

Je li bezobrazno upitati ili pak ustvrditi da su ljudi, koji ne razmišljaju o dobru, zaista neinteligentni? Je li u redu dopustiti da svijetom zavlada hedonizam bez granica? Je li u redu pustiti da svijetom vladaju beton i željezo, da nas dvore „androidi“ a roboti rađaju djecu?

Sve „pogodnosti“ življenja skraćuju čovjekov životni vijek. Neće proći još niti dva desetljeća, a ljudi će umirati u teflonskim posteljama u tridesetoj godini. Kamo to ide? Kud to vodi? To je jednosmjerna ulica koja vodi u ništavilo. U svijet bez kisika, vode, sunca, neba - u svijet bez ljudi.