Ono što se činilo da će izgledati kao još jedna obična pjesnička večer pretvorilo se u četvrtak navečer u zanimljivo i neobično druženje umjetnika i malobrojne publike održana u Kazališnoj dvorani porečkog Pučkog otvorenog učilišta. »Pobratimstvo lica u svemiru« - mješavina kazališne predstave, scenskog kolaža, pjesničke večeri i koncerta - program je kojim je dramski umjetnik Goran Matović uz gostovanje Lidije Bajuk poveo publiku u »katakombe poezije« nadahnutim i srčanim prepjevima poznatih hrvatskih pjesnika. Matović povezuje interpretacije pjesama Miroslava Krleže, Tina Ujevića, Josipa Severa, Antuna B. Šimića, Arsena Dedića, Jorgea Luisa Borgesa, Vladimira Majakovskog i drugih, s humorističnim prikazima i anegdotama iz njihova života. S nekima je i sam imao priliku biti prijatelj i od njih učiti.
»Poezija je najelitnija od svih umjetnosti«, kaže Matović, a u tišini ovakve večeri te riječi odjekuju još jače. Njegov pristup poeziji je osebujan. To je kolažiranje, a ova izvedba nije predstava, već monodrama, prikaz književnosti koju mnogi pamte samo iz školskih udžbenika. Iz njegovog iskaza zrači pozitivna energija, koja slušatelja veže i nesvjesno ga uvodi u pobratimstvo lica u poetskoj riječi, beskrajnoj kao svemir.
Matovićeva gošća večeri je Lidija Bajuk, i sama pjesnikinja i etno pjevačica, kantautorica i prozaistica. Lidija je sjajna, eterična i milozvučna u izvedbi karakterističnih etno skladbi. U impresivnoj dvorani, uz plavkastu svjetlost zvijezda koje krase strop kazališta, glas Lidije Bajuk vodi slušaoce daleko, u svijet Slavonije i Međimurja, likova iz bajki i večeri uz rijeke. Ona je prava zvijezda večeri, jednostavnost njene izvedbe i skrivene vibracije zaokupljaju misli i tvore pravo pobratimstvo u glazbi i riječi.
- Čuvajte našu etno glazbu jer bez nje smo kao drvo bez korijena - poručuje ova vrsna kantautorica.
»Pobratimstvo lica u svemiru« je kao što i sam Matović veli eksperiment u početnoj fazi. Eksperiment s publikom, s osjećajima, s poezijom. A preksinoćnji porečki pokus bio je uspješan, zahvaljujući posebnoj atmosferi kazališta i pažljivoj publici.
V. HABEREITER