Šima Krasić još 2000. upozorila na nepravilnosti u HFP-u

Šima Krasić

Najobuhvatnije dosad napravljeno izvješće Državnog ureda za reviziju glavna državna revizorica Šima Krasić predala je saborskim zastupnicima krajem rujna 2000. U njemu je detaljno opisala stanje u Hrvatskom fondu za privatizaciju u 1999. i 1998. godini, dok je njime predsjedao Stipe Hrkač. Inače, Državna revizija je 1999. prvi put ušla u Fond, iako pod tim nazivom djeluje još od 1993. godine. U analizirane dvije godine revizija je u Fondu uočila slabosti, nedostatke i nepravilnosti u gotovo svim segmentima poslovanja te institucije: unutarnjem ustrojstvu, računovodstvu i financijskim izvješćima, prihodima, izdacima, stanju i promjenama portfelja kojim upravlja, kuponskoj privatizaciji i odobravanju pozajmica.

Za intelektualne usluge 17 milijuna kuna

U obje je godine Fond spiskao silni novac za usluge. Za izradu pravilnika o ustrojstvu, koji se primjenjivao nepunu godinu dana, potrošeno je 1,3 milijuna kuna, koliko je plaćeno angažiranom trgovačkom društvu. Revizija je iz poslovanja računovodstava i financijskih izvješća zaključila da interna kontrola nije zadovoljavajuća jer se, primjerice, plaćanje usluga provodilo bez potvrde da su one i obavljene. Iako su za nabavu uredskog materijala odabrani ponuditelji s najnižom cijenom, ona je tijekom godine porasla. Za usluge održavanja informatičkog programa nikada nije proveden javni natječaj, što je trebalo biti napravljeno s obzirom na vrijednost usluge koja je u dvije godine veća od osam milijuna kuna. Utvrđeno je i da je za popravljanje starih računala plaćano i po 10.680 kuna, za što se moglo kupiti novo. Iako je platio reklamiranje i propagandu na satelitskoj televiziji u SAD-u, Fond ne posjeduje dokumente o obavljenoj usluzi niti zna o kojim se to emisijama radilo.

Sjedište HFP-a u Zagrebu

Za intelektualne usluge Fond je u dvije godine potrošio više od 17 milijuna kuna, od čega je više od 13 milijuna otpadalo na plaćanje odvjetnika. Ostatak je otišao na ugovore o djelu i autorske honorare. Za Državnu reviziju posebno su bile upitne usluge 15 odvjetnika, koji silne milijune nisu dobili za svoj odvjetnički rad, nego za poslove koje su mogle obaviti i stručne službe Fonda.

Svoje poglavlje zaradio je u izvješću i kontroverzni časopis »Privatizacija«, za koji su još 1995. godine svi poslovi povjereni trgovačkom društvu, bez utvrđene cijene tiskanja i potpisanog ugovora. Fond je samo u dvije godine na taj časopis potrošio gotovo devet milijuna kuna. S pretplatnicima je ugovorio prodaju 370 primjeraka po cijeni od tisuću kuna godišnje, za što je nakon dvije godine potraživao gotovo pola milijuna kuna.

Izvješće se osvrće i na najvažniju popratnu pojavu hrvatske privatizacije, vlasnike kojima je uz blagoslov Fonda godinama dopuštano da se tako ponašaju bez obzira na to što nisu otplaćivali dionice. U kuponskoj privatizaciji, rak-rani treće faze privatizacije, HFP je, čini se po izvješću revizije, sve radio na svoju štetu. Nakon četvrtog kruga uslijedila je famozna zamjena dionica, jer je dio društava koja su ušla u kuponsku privatizaciju otišao u stečaj ili je stekao sve uvjete za njegovo otvaranje. No, Fond je prihvaćao vraćanje dionica društava koje ne spadaju ni u jednu od te dvije kategorije. Ne poštujući Pravilnik o uvjetima i načinu prodaje dionica u 1999. godini Fond je pristao na zamjenu 21 dionice, za koje je još dužan PIF-ovima prenijeti više od 287 milijuna kuna.

Trajni nalozi za - stimulacije

Državna revizija navodi slučaj jednog PIF-a koji je u trećem krugu licitacije povoljno dobio dionice za koje nitko nije pokazao zanimanje, da bi na kraju Fondu vratio te dionice u vrijednosti od 173,67 milijuna njemačkih maraka. Mijenjao ih je, iako je njihova tržišna vrijednost bila između 0,8 i 66,2 posto od nominalne, naravno u omjeru jedan prema jedan za dionice koje kotiraju na tržištu.

Posebno poglavlje zaslužio je slučaj jedne šećerane, vjerojatno one virovitičke, čije su dionice dva PIF-a po odluci Vlade mogla zamijeniti za druge vrijednosnice. Tako je Fond za dionicu nominalne vrijednosti 500 maraka davao 12 dionica nominalne vrijednosti 300 kuna. Na kraju su PIF-ovi za 126 milijuna dobili više od 243 milijuna kuna. Do kraja prošle godine PIF-ovima je u dionicama prenesena 80-postotna vrijednost dogovorenog posla, a Fond im je potom dugovao 6,5 milijuna maraka koje je morao platiti u novcu. Za reviziju je upitno zašto je dogovorena novčana naknada ako je Fond u svom portfelju imao dionice za zamjenu. Za dionice u vrijednosti od dva milijuna maraka, koje su trebale biti prodane većinskom vlasniku, u Fond nikad nije pristigao novac, iako tih dionica više nema u njegovom portfelju.

Godine 2001. se izvješću Državnog ureda za reviziju za 2000. godinu dalo daleko manje prostora u medijima. Revizija je utvrdila da je HFP 2000. godine za plaćanje vanjskih usluga potrošio 14,37 milijuna kuna, a od toga je 2,71 milijun izdvojio za odvjetničke usluge. Fond je cijelu godinu jednog od četiri angažirana odvjetnika mjesečno plaćao 4.270 kuna, iako od njega u tom razdoblju nije zatražen pravni savjet ili stručno mišljenje. Istovremeno je Fond petorici svojih djelatnika unaprijed trajnim nalogom odlučio davati stimulaciju od rujna 2000. godine.

- Konstantno ponavljanje istih nepravilnosti ponukalo nas je da 2003. godine napravimo reviziju prodaje dionica i udjela tvrtki od osnutka HFP-a 1993. godine. To izvješće je dostavljeno Hrvatskom saboru i Državnom odvjetništvu, i u njemu i drugim izvješćima su navedene nepravilnosti. Trenutačno radimo reviziju za 2004., 2005. i 2006. godinu, a izvješća ćemo dostaviti Saboru nakon ljeta, ustvrdila je Šima Krasić u nedavnom intervjuu tjedniku »Nacional«.

Paulo GREGOROVIĆ