Pijanistički recital Gorana Filipeca u porečkoj Eufrazijani: izniman talent romantičnog senzibiliteta

Velikom je spretnošću dokazao je odlike virtuoza - Goran Filipec u Eufrazijani

POREČ - Razlog okupljanja većeg broja posjetitelja, preksinoć je u Eufrazijani bio sjajan solistički recital mladog riječkog pijanista Gorana Filipeca, koji predstavlja prvorazredni glazbeni doživljaj.

Preksinoć smo imali priliku čuti Skrjabinovu »Sonatu br. 3 u fis-molu, op. 23« (Dramamatico/Allegretto/Andante/Presto con fuoco), koju je pijanist interpretirao vrlo energično s profinjenim osjećajem za tonski kolorit. Uslijedila je »Sonata br. 2 u b-molu, op. 36« (Allegro agitato/Andante-Lento/L' istesso tempo-Allegro molto) S. V. Rahmanjinova, koju je nakon nastanka 1931. sam autor revidirao i skratio, zadržavši formalnu okosnicu uz odstranjivanje ili zauzdavanje pojedinih virtuoznih odsjeka, svodeći njezin nabujali slog na nešto koncizniju mjeru, a nalazi se i na nosaču zvuka. Majstorskim je ciklusom »Slike s izložbe« M. P. Musorgskog, koji se također nalazi na nosaču zvuka, zaokružio koncertni nastup.

Ovaj glazbeni biser predstavlja skladateljev predložak u kojem u glazbu pretače karakter likovnih djela svog preminulog prijatelja V. Hartmana, koji kroz interpretaciju Filipeca dobiva još jasnije obrise i diferencijacije - epiku promenade, kapriciozne i živahne pokrete grotesknog patuljka, čeznutljivu trubadursku pjesmu starog dvorca, razigranost djece u pariškom Tuilleriesu, težinu starih poljskih volovskih kola (Bydlo) koja se probijaju po lošem putu, gracioznost i lepršavost plesa pilića, živahni razgovor između dvojice Židova - Samuela Goldenberga i Schmuyla, gužvu na tržnici u Limogesu, svečani mir rimskih katakombi, skladateljeve misli s umrlim prijateljem (Con Mortuis in Lingua Mortua), Babu Yagu i veličanstveni sjaj klasične arhitekture Kijevskih vrata.

Porečkim je pijanističkim recitalom Filipec potvrdio svoj iznimni talent, pokazavši serioznost i romantičnu senzibilnost, koncentriranost i neiscrpnu energičnost poniranja u srž glazbene partiture. Odabirom zahtjevnih skladbi pokazao je izvođačku samosvijest, a velikom je spretnošću dokazao odlike virtuoza na glazbalu.

Goran Filipec nakon započetog glazbenog školovanja u riječkoj glazbenoj školi I. M. Ronjgova, nastavlja studij glasovira na glazbenoj akademiji »Ino Mirković« u Lovranu u klasi Marine Ambokadze. Od 2003. usavršava se u Kölnu kod profesora Arba Valdme i u Parizu na Scholi Cantorum kod Eugena Indjića. Tri je puta pobijedio na Hrvatskom Državnom pijanističkom natjecanju (1995., 1997., 1999.) te je dobitnik brojnih nagrada na poznatim natjecanjima (prve nagrade na natjecanjima: Istra Nobilissima - 1997., 1999., 2002.; 3. Lions Grand Prix - 1997; 1. natjecanje riječkih glazbenika - 1998.). Nastupio je u prestižnim europskim dvoranama, od glazbenog centra Vredenburg iz Utrechta, pariške Salle Cortot, do National Concert Halla u Dublinu te Ženevi i Bruxellesu. U njujorškom je Carnegie Hallu debitirao u prosincu 2005. u sklopu ciklusa koncerata A Universal Affair, koji predstavlja međunarodno istaknute mlade umjetnike iz cijeloga svijeta.

DEBORA CUKOLA ZENERAL