POREČ - Likovni kritičar Milan Bešlić otvorio je u prisutnosti autora Eugena Kokota u četvrtak navečer u galeriji Zuccato izložbu slika nastalih u posljednje tri godine, naglašavajući da Kokot spada u krug autora koji su vezani uz krajolik.
Radovi nastali u kombiniranoj tehnici mahom ove, ali i protekle dvije godine ne ostavljaju autorsku dvojbu, prepoznatljivog su Kokotova rukopisa, ali ipak drugačiji. Riječ je o čistoj ekspresiji, apstrakciji gotovo potpuno lišenoj prepoznatljivih oblika realne stvarnosti. To su mahom velika platna koja se na gledatelja obrušavaju pričljivošću, ritmom i eksplozijom boja. Bešlić je prilikom otvaranja izložbe rekao da je Kokot ovim ciklusom naslikao »godinama asimilirano zavičajno područje interpretirano iznutra«, da je to »krajolik podignut na razinu fenomena« u kojem »boja očituje ruku majstora«, da slike izložene u Poreču posebno govore o »iracionalnom, univerzalnom krajoliku«. U predgovoru katalogu koji prati izložbu Bešlić spominje izložbu gvaševa prije šest godina, kao svojevrsnu najavu ciklusa »semantičkih polja Kokotova krajolika« prikazanog u Poreču, kojim je krajolik konačno rastočio u metaforu.
Na tri etaže Zuccata izložene su slike koje prije svega plijene ritmom i bojom. Ritam je naglašen geometrijskom podjelom polja slike i to na dva načina – jednom je riječ o križu, uglavnom uhvaćenom u obrušavanju (Raskriljeni proplanak, Polje do uzvisine, Prekrižje, Križište, Propeto polje), drugi put o nepravilnoj »mreži« koja podsjeća na razbijeno pa slijepljeno ogledalo (Slavoluk, Kovitlac, Most, Pod voltom, Kraj vodopada), a na nekima (Plavi protok, Dva portala) su prisutna oba elementa dinamizacije polja slike. Ritam je naglašen i bojama koje kao da eruptiraju iz višeslojnih namaza intenzitetom koji odražava podnevno sunce ili zasljepljujuća svjetlost na užarenim prostranstvima Afrike. Snaga ljubičastih, narančastih i smeđih tonova, naglašenih tankim probojima zelenih, žutih i crvenih nijansi, gotovo je bolna oku. U toj eksploziji boja dominira, začudo, ljubičasta koja se u Kokotovom slaganju nijansi gotovo pretvara u toplinu, posebno u dodiru s narančastom i žutom. Tim začudnim spojem boja autor se poslužio za uprizorenje volumena, treće dimenzije, što i nije bilo lako postići, s obzirom da je polje slike dodatno »uplošio« geometrijskim rasterom.
Vatren i potpuno zreo u izričaju, pejzažist Kokot predstavio se prepoznatljivim, ali novim opusom koji se u Zuccatu može razgledati do 6. listopada, svakim danom osim nedjelje od 10 do 13 i od 18 do 22 sata. Izložbu prati katalog tiskan u 300 primjeraka, a postav potpisuju sam autor Kokot i likovni kritičar Bešlić.
Sniježana MATEJČIĆ