O predstavi u porečkom kazalištu i nekim reperkusijama obrađenih tema na naš život

Imao sam čast jučer (08.11.2007.) prisustvovati izvrsnoj predstavi u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Poreč, pod nazivom ”Romansa o tri ljubavi”. U ovom kontekstu, svakako pohvala POUP-u i Gradu Poreču na činjenici da imamo novo kazalište i na aktualnim predstavama, jer je to Poreču potrebno.

Porečani su oduvijek bili vrlo privrženi kulturnim zbivanjima, čemu je svjedočila prepuna kazališna dvorana. Kulturni se život mora vratiti u Poreč, jer ako želimo biti jedan od vodećih gradova po mnogim kategorijama (turizam, BDP po stanovniku, gospodarstvo, prometnice..) onda nam i kulturna ponuda mora biti na vrlo, vrlo visokoj razini. Apsolutno nenadmašni glumci, Ksenija Pajić, Matija Prskalo, Zijad Gračić i Mladen Čutura, nikoga nisu ostavili ravnodušnim, kako po izvrsnoj glumi, tako ni po načinu prezentaicje samoga teksta.

Možda bi on, izrečen na drukčiji način, ili od nekog drugog glumca, bio nezanimljiv, ali kad se radi o glumcima takvoga kalibra,  kao što je ova četvorka, tada su svaka riječ, gesta i mimika toliko dobro izvježbani, i što je još važnije, s tolikom očitom ljubavlju i poštovanjem pdodijeljena sa publikom, da mogu slobodno reći da još dugo u Poreču neće biti ovakve predstave.

Kod glumaca treba najviše obraćati pozornost ponašaju li se upravo onako kako bi se mi u svakodnevnom životu ponašali u određenm situacijama, a ova je četvorka to uspjela.

Sama tema predstave. u amatersko kratkom opisu je sljedeća: vlasnik velikog dvorca nalazi se u ratu protiv saracena u Palestini - radi se dakle o križarskom ratovima - i kući je ostavio samu suprugu sa sluškinjom, čije je čuvanje i čednost povjerio jednom kapelanu  u sklopu  istog dvorca. U samoći hladnih dana, dvorac posjećuje nepoznati vitez, u kojega se obje zaljubljuju, i nastoje pridobiti njegovu pažnju i ljubav, čemu se protivi kapelan. Sama razrada teme obiluje humorističnim scenama i dijalozima.

Međutim, poanta predstave, ako sam je uspio dobro shvatiti je puno, puno dublja.

Prvo što me uspjelo zaintrigirati je rečenica koju izgovori žena čiji je muž u ratu, a koju svi oslovljavaju sa ”gospa”. A to je: DOK MUŠKARCI HRLE U RAT, U SAMOĆI IM PROPADAJU IMANJA I OBITELJI. Još je jedna rečenica vrlo indikativna (u to su vrijeme kršćani napadali Jeruzalem, kako bi vratili Grad pod kršćansku vlast budući su ga okupirali Muslimani. Osnovni cilj samoga pohoda bio je vratiti Sveti Gob pod kršćansku upravu. To je barem bio javni cilj, glavni cilj pokretača pohoda bilo je čisto osvajanje, kako mnogi tumače), a to je NAŠI MUŽEVI radije će ginuti za hladni grob, nego grijati se uz toplu ženinu postelju.

I prva i druga rečenica izravno govore o tome koje su posljedice napadačkog, agresorskog rata (obrambeni rat je nešto drugo). Kao i danas, i u ono su vrijeme ljudi hrlili u ratove zbog nekakvih domoljubnih osjećaja, dok su prave ideje pokretača bile čisto osvajanje i krvoproliće. Ne slušajući glas razuma, već izmanipulirano razmišljanje, ostaviti sve svoje zbog pohoda koji jeć unaprijed osuđen na propast, a u najboljem slučaju na velike gubitke, uvijek je bio preskupa cijena koje izmanipulirani vojnici nisu svjesni.

Imanja propadaju, obitelji u dugom čekanju grcaju u patnjama, a djeca zaborave kako očevi izgledaju. To je previsoka cijena koju su mnogi platili. I upravo se ta suludost ratovanja provlači kroz predstvu.

Druga misao koja se vodi kroz cijelu priču je problem prevare, ili bračne nevjere. Naime, obzirom da joj je muž već dugo u osvajačkom ratu, gospa je osuđena na samovanje u dvorcu, zajedno sa sluškinjom. Dolaskom viteza, vraća se svjetlost u njihove tamne živote, i obje se zaljubljuju u njega. VItez je zapravo lutajući putnik koji patnju za neprežaljenom ljubavi liječi u zagrljaju svih žena na koje naiđe, obzirom da se u njegov šarm i birane riječi sve odreda zaljube. Gospa, ponukana riječima kapelana, odluči biti vjerna svom mužu, a kako  bi provjerila koliko ju vitez zapravo želi, u njegov zagraljaj šalje sluškinju. Vitez u mraku i strastvenmom zanosu biva uvjeren da je nježnosti izmjenjivao sa gospom, i tu nastaju veliki problemi, obzirom da gospa postaje ljubomorna na sluškinju, sluškinja na gospu jer vitez nju zapravo želi, a vitez je u bunilu budući nije ni sam siguran sa kime je bio. Na kraju priča završava tragično, vitez odlazi, a one se otruju budući se nitko od njih troje ne može odupijeti prevelikoj pratnji i ljubomori.

Tu se treba malo zadržati. Iako u predstavi gospa ne prevari supruga, već šalje sluškinju na ”bojno polje”, ne može se oduprijeti tajnovitosti i privlačnosti zagrljaja strastvenog viteza. I to ju, naravno izjeda. A zašto ona zapravo želi prevariti svog supruga? Uzrok tome svemu je nekvalitetan brak i vrlo loši odnosi gospe i njenog supruga. Iako nije spremna ići toliko daleko, barem ne odmah, da legne sa vitezom, ipak ga želi pridobiti nježnim šaputanjima i romantičnim šetnjama, dok onaj drugi dio prepušta sluškinji,. Dakle, želja za prevarom postoji, samo je pitanje vremena kada će do toga doći.

U jednom dijelu kapelan kaže gospi, PREVARA NIJE ZAMAK STRASTI I NJEŽNOSTI. PREVARA JE ZAMKA STRASTI I NJEŽNOSTI. To neka vrijedi kao opomena svima nama. Prevara je zamka.

Tako je i u stvarnom životu. Uzroci prevare i bračne nevjere u gotovo 100 % slučajeva su nekvalitetni bračni odnosi i pomanjkanje pravovremene komunikacije kada do problema dođe. Jednako tako, uzrok su i sebično zadržavanje svojih navika (u ovom slučaju činjenica da gospin suprug putuje u rat da bi zadovoljio svoje nagone) bez obaziranja na potrebe partnera. U takvim slučajevima i um i tijelo slabe, i do nekog oblika prevare dolazi kad - tad.

Naravno, ako ne sa drugim partnerom, prevara se može okarakterizirati i odavanjem alkoholu, drogi, raznim ovisnostima (o porno filmovima, klađenju..) obzirom da se na taj način liječe loši bračni odnosi. U slučaju prevare bračnog partnera sa drugim partnerom, onaj koji prevari riskira sve, pa i zdrav razum. Naime, onaj koji prevari, koliko god to nastojao sakriti, živjeti će u uvjerenju da se nečime odaje, i da bračni partner zna na prevaru.

Osuđeni na vlastitu savjest i nesigurnost u sakrivanje dokaza, oni koji prevare teško se brane od napadaja panike i psihičkih problema. Tu leži ta ranije spomenuta zamka.. Čak i jedna, vremenski kratka, avantura, gotovo uvijek rezultira takvim raspletom.  Psihofizičkim problemima. I to se grizodušje također vrlo neposredno prikazuje u predstavi

Ono što je bitno jest da se prevara zaista ne može sakriti. I da će prevareni partner kad - tad za to saznati.  Zato u tim situacijama treba biti oprezan, i odmah pri pojavi problema u braku ili u bilo kakvoj vezi, iste pokušati rješiti razgovorom, a ne bježanjem od istih.  Prevara je najgori ishod, pogotovo za djecu koja se sa time moraju nositi, i koja roditeljsko ponašanje vrlo često i sami kopiraju kada odrastu.

Sama poanta predstave mogla bi se sažeti u predstavljanju na humorističan način dvaju najvćih zala ondašnjeg i današnjeg svijeta - ratova i nekvalitetni brakova a i jedan i drugi, tj. i ratovi i loši brakovi ”rađaju” kriminalce, lopove, ubojice, psihičke bolesnike...