Poruka pravobraniteljice za djecu u povodu samoubojstva djevojčica u Rabu

Tragični i zabrinjavajući događaj u Rabu očekivano je privukao veliku medijsku pažnju. Činjenica je da i podjela tuge s drugim ljudima može pomoći u žalovanju i prevladavanju traume. No, moramo se upitati je li nužno dječje tugovanje i reakciju na traumatski događaj u mnogim detaljima pokazivati javnosti, kao što to mediji proteklih dana čine.

Sigurni smo da su mnoga djeca zbunjena ovom tragedijom, preplavljena pitanjima na koja ne mogu dobiti odgovore. Ali medijsko izlaganje pritom im ne pomaže da prevladaju tjeskobu i prođu neophodni proces žalovanja. Mišljenja smo da dječji šok i tugu ne treba učiniti dostupnim javnosti, ni u tiskanim ni u elektroničkim medijima.

Iz pijeteta prema mrtvoj djeci i suosjećanja prema njihovim vršnjacima koji se nalaze u krugu ranjivosti, ne treba medijski izvještavati o osobnim procesima vezanim uz tragičan događaj. Ti procesi zahtijevaju pomoć i podršku bliskih ljudi i stručnjaka, a publicitet pridan suicidu može dodatno opteretiti djecu koja su posebno senzibilna ili ranjiva.

Kao i u brojnim drugim prilikama, pozivamo medije da o svim slučajevima u kojima su žrtve djeca, a posebno kad je riječ o samoubojstvu, izvještavaju s velikim obzirom i izbjegavajući svaki senzacionalizam. Umjesto da istražuju život žrtava i njihovih bližnjih, pozivamo ih da obrate pozornost na zabrinjavajuću pojavu, a to je depresija i suicid djece, problemi odrastanja, nerazumijevanje razvojnih procesa i aktualnih teškoća s kojima se suočavaju današnja djeca i mladi.

Očito nedostaje šira društvena potpora obiteljima i djeci u procesu odrastanja, uz angažiranje većeg broja stručnjaka, institucija i udruga te vršnjačku podršku. Tragični nas događaji bolno opominju što smo kao društvo propustili učiniti.