Je li to bio general Markač ili ne?

Trebao je to biti samo još jedan obično lov na veprove. Pred početak blagdanskih veselica, nekako je najbolje te iste veselice započeti u ugodnom muškom društvu jednako životno i profesionalno iskusnih ljudi. Ljudi koji svoju profesionalnost i dosadašnje životne uspjehe nagrađuju uživanjem u lovu. I moja je ambicija, obzirom da volim oružje, posebno ono hladno, baviti se nekim oblikom hobija koji uključuju trening i dobro baratanje oružjem. Sada, hoće li to biti i dalje, kao i do sada, skupljanje hladnog oružja ili aktivan hobi u obliku lova, nisam još siguran.

Lov je predivna stvar, ali i skupa. Zato se ovom bave samo ljudi koji su dubljeg džepa, obzirom da raritetni primjerci oružja dosežu cijenu i do nekoliko desetaka tisuća eura. To je nekako muški, snažno i moćno. Baviti se lovom i imati zamjetnu kolekciju skupog oružja. To je poput uživanja u sigurnoj vožnji i skupim automobilima. Loviti zajedno sa ljudima koji uživaju nekakav status u društvu, posebno ako se radi o pripadnicima vojnih ili policijskih postrojbi, ili u društvu uglednih političara, svakako je poseban užitak i privilegija. To je vjerojatno bio cilj hajke na veprove koja je održana u virovitičko podravskoj županiji (ako se ne varam), a koja je digla na noge cjelokupnu političku, policijsku, obavještajnu i pravosudnu elitu. Da ne ponavljam previše sve što ste do sada čuli, ono što je posebno važno u cijeloj situaciji, koja se pokazala izuzetno problematičnom, jest pojavljivanje haškog osumnjičenika, generala Mladena Markača na jednoj od fotografija sa toga lova.

Jamstva haškom tužiteljstvu, da se general Mladen Markač neće odvažiti na bježanje sa uvjetne slobode dala je Vlada Republike Hrvatske. Dakle, cijela Hrvatska, a to znači da iza tih jamstava, neslužbeno stojimo i svi mi, mali građani ove države. Međutim, general Markač ipak je prekršio uvjetnu slobodu, i bez dopuštenja boravio u lovu sa svojim kolegama i prijateljima. On je prekaljeni policajac sa iznimnim policijskim i borbenim iskustvom. On je obučen za poštivanje danih obećanja i primljenih zapovjedi, i ne vjerujem da bi pobjegao iz države. Prvenstveno zbog toga što zna da iza jamstava države stojimo mi, mali ljude koje je on branio. Zašto si je to dopustio? Takav gaf zbog kojega ćemo svi ispaštati? Ne znam. Jedno objašnjenje možda može biti i to da mu je svejedno, obzirom da se ionako mora braniti (možda i ne obraniti) od optužbi za ratne zločine u ratu u kojemu je zapovijedao ljudima koji su nas branili. Obzirom da se mora kad tad vratiti u sudnicu i opravdavati zašto je branio svoju državu, možda mu je zaista u tom trenu bilo svejedno. Ne opravdavam generala Markača, ali vjerujem, ili barem želim vjerovati da postoji racionalno objašnjenje zašto je to učinio. Iako opravdanja nema. Čude me ipak više dvije stvari. Prva. Kako je na taj isti lov sa njime mogao ići ministar policije i visoko pozicionirani saborski zastupnik. Oni, koji su dali jamstva, i koji su zaduženi da nadgledaju provođenje tih jamstava, tim su se istim jamstvima gotovo poigrali. Upravo su oni nekako trebali zaštititi i upozoriti generala da ipak na taj lov ne krene, a ako je već krenuo, trebali su ga nagovoriti da se barem ne slika. Druga. Objašnjenje koje je dano iz ureda iz kojega su procurile fotografije. Slike su slikane nekoliko godina ranije. Ili, to nije general Markač. A kada je nedvojbeno dokazana autentičnost fotografija, zaredale su se ukidanje uvjetne slobode i neopoziva ostavka. Ništa drugo nismo niti očekivali. Odgovornost, to je ono što nedostaje našem društvu. Negacija učinjene pogreške, to je ono čega ne nedostaje našem društvu. A kada negacija više nije moguća, šutke čekamo konzekvence. Jedini je ispravni put shvatiti težinu odgovornosti. I važnost odgovornosti. Ova me situacija podsjeća na situaciju sa potonućem ruske podmornice Kursk pred gotovo čitavo desetljeće. Najprije je negirano bilo kakvo potonuće, kada to nije bilo više moguće, negirana je smrt vojnika, a kada je i to postalo nemoguće, slijedilo je priznanje da si vojnici još prvi dan bili mrtvi.

U cijeloj priči, koliko god bio kriv za taj gaf, žao mi je generala Markača. On će ispasti kriv u očima javnosti. A zbog toga apsolutno pada u vodu, bojim se, bilo kakva mogućnost puštanja na slobodu i ostalih osumnjičenika za koje je Vlada spremna dati jamstva. A nije trebalo biti tako

Zlevak