Bozanićevi veprovi (komentar Branka Mijića)

Što je zajedničko kardinalu Bozaniću, premijeru Sanaderu i, sada već bivšem, ministru Kirinu, osim što su sva trojica na prošlim izborima bili, svaki na svoj način, uzdanice političke platforme HDZ-a?

Nadbiskup zagrebački u svojoj je božićnoj homiliji i njezinom novogodišnjem »pojašnjenju« izravno na lomaču bacio građanska prava i ljudske slobode svih onih koji ne vjeruju u njegovog Boga da su čak i oni, još u bivšoj Jugoslaviji, dokazano nacionalno osviješteni Hrvati, morali javno ustati protiv te njegove inkvizicijske komparacije tmina. U svom sljepilu, još do jučer bismo za njezino autorstvo optužili jednog drugog biskupa, vojnog ordinarija Juraja Jezerinca ili nekog nižerangiranog pastira koji je vjeru potvrđivao misama za Antu Pavelića.

Koliko god se Bozanić i njegovi trbuhozborci sada pravdali kako su mu riječi izvučene iz konteksta, jasno je da su za njega i Kaptol ateisti i agnostici to prvo zlo koje valja staviti na listu za odstrel. U Božićnom ozračju ministar unutrašnjih poslova Ivica Kirin pokazao je kako se to radi s veprovima, njih 17 pogubljenih na pravdi Boga, u društvu s haškim osumnjičenikom za ratne zločine Mladenom Markačem, za kojega se sada javno sumnja da je kršio zakon i ranije odlazeći u lov, ni manje ni više, nego s načelnikom glavnog stožera Josipom Lucićem!

Što je dopušteno kršćanima, nije veprovima. Stoga je nebeska šajeta pogodila tek glasnogovornika virovitičkog gradonačelnika koji se pravda da su kompromitirajuće fotografije medijima poslane brzopletom greškom. Gotovo istovjetno Sanader hladno prihvaća i pravda Kirinovu ostavku neiskustvom, amnestirajući ga bilo kakve druge odgovornosti osim minimalne političke. O tome da su svi oni svjesno kršili zakone Republike Hrvatske, a ICTY je, bez obzira na sramotne presude Šljivančaninu i Radiću, sastavni dio tog korpusa od Tuđmanovog ustavnog zakona o suradnji s Haagom, nitko ni riječi.

I Bozaniću su za njegovu anatemu ateista kao gorih od kriminalaca, baš kao i Markaču za povratak u Scheveningen, krivi oni koji su ih pročitali i uhvatili na djelu, novinari. Sanader je pak sve to, uključujući i stupanje na snagu ZERP-a, htio eskivirati u Tirolu, da bi već prvog radnog dana buru nezadovoljstva javnosti zbog statusa quo na području nove jurisdikcije pokušao smiriti uzapćenjem talijanske koćarice istočno od Palagruže, iako to nema nikakve veze s primjenom ZERP-a već s klasičnim krivolovom u hrvatskim teritorijalnim vodama.

Njegov se pak koalicijski partner Friščić, i prije nego li je postao članom Vlade, proslavio izjavom da ćemo na pritiske iz Europske unije oko ZERP-a reagirati kao Bilićeva nogometna reprezentacija na Wembleyu! Dakle, zajednički nazivnik hrvatske zbiljnosti je periodično ponavljanje grijeha struktura, samo ovoga puta o tome nema tko progovoriti.