Lica i maske Jorgea Luisa Borgesa

Goran Matović i Tonko Maroević u predstavi 'Ogledala'

POREČ - Duh kultnog argentinskog pisca Jorgea Luisa Borgesa gotovo da se mogao osjetiti u polumraku pozornice na kojoj se okupila publika poetsko-dramske predstave »Ogledala«, a koja je održana prekjučer u porečkom kazalištu.

Glumac Goran Matović poznat je po kazališnom kazivanju poezije, a ovim autorskim projektom odaje priznanje jednom od najintrigantnijih i najsloženijih pisaca prošloga stoljeća. Kroz niz originalnih citata, Matović stvara intimnu i dojmljivu sliku pisca, pjesnika i esejista koji je svojim radom uspio povezati književnu scenu Europe i Južne Amerike. Idealan sugovornik u toj »misiji« mu je akademik Tonko Maroević, i sam književnik, uspješan prevoditelj i komentator Borgesa.

Sat vremena trajanja predstave moglo bi se podijeliti u tri cjeline, u prvoj Matović i Maroević »pletu« razgovor koristeći citate iz Borgesovih djela, u drugom dijelu o njemu razgovaraju te u trećem Maroević čita pismo naslovljeno na ovog velikog argentinskog pisca. Citati otkrivaju zrelog, afirmiranog pisca, koji osjeća teret godina i sljepoće u koju uranja, a u prvom planu ističe se njegovo karakteristično poimanje svijeta i slave koja ga okružuje.

- Borges predstavlja epohu ne toliko egocentričnom ili monomanijskom isključivošću, koliko sposobnošću osvjetljavanja, ulančavanja, odjekivanja. Gotovo usputno, on mijenja perspektivu kojom gledamo na suvremenike i tradiciju, proširuje literaturu ne samo prema metaliterarnom, nego i do paraliterarnog, kontaminira erudiciju i imaginaciju, preokreće funkcije enciklopedizma i pjesništva. Nakon Borgesa doista ništa u književnoj republici ne ostaje gdje je prije bilo, kaže Maroević.

U tišini kazališta, kroz filozofske Borgesove refleksije isprepliće se suptilna, emocijama ispunjena glazba koju potpisuje Arsen Dedić, a riječi i misli odjekuju još jače, otkrivajući drugačijeg Borgesa od onog kojeg smo do sada imali prilike upoznati preko stranica književnih antologija.

V. HABEREITER