POREČ - Nakon nešto više od šest mjeseci, u petak je na oltar u Eufrazijani vraćeno drveno raspelo iz 15. stoljeća koje je bilo na restauriranju u Veneciji. Riječ je o umjetnini s jasnim obilježjima rane venecijanske renesanse o kojoj su pisali brojni povjesničari umjetnosti, uglavnom je smatrajući gotičkom, prvenstveno zbog preslika i nečistoće koja se na raspelu nataložila kroz stoljeća.
Još je Vanda Ekl naslutila vjerojatno venecijansko porijeklo raspela, a najtočnije je stil odredio talijansko-slovenski povjesničar umjetnosti Alessandro Quinzi, povezujući ga s raspelima u katedralnoj crkvi u Torcellu i Trogiru. Radi se o vrsnoj umjetnini na kojoj se prepoznaju utjecaji Andree Mantegne i Giovannija Bellinija, pa su porečki konzervatori sugerirali župniku Petru Pahoviću da restauriranje povjeri radionici koja ima dugogodišnje iskustvo na sličnim umjetninama - Menegazzi-Berganaschi iz Venecije. Ova je radionica već uspješno restaurirala drveni pozlaćeni oltar iz motovunske crkve sv. Marije od Vrata.
Tijekom restauratorskog postupka potpuno je otkrivena i prezentirana izvorna oslikana epiderma s brojnim virtuozno naslikanim naturalističkim detaljima koji opisuju Kristovu agoniju na križu. Sada je porečko raspelo autentičan i najbolje sačuvan primjer grupe umjetnina koju je proizvela zasad anonimna venecijanska radionica aktivna krajem 15. i početkom 16. stoljeća. Restauriranje je platio župni ured katedrale uz pomoć donatora, a venecijanski restauratori ispričali su zanimljiv kuriozitet. Naime, poznata američka povjesničarka umjetnosti Anne Markham Schulz, najbolja poznavateljica venecijanskog kiparstva, dala je izraditi više od stotinu fotografija toga Krista o kojem će, vjerojatno, objaviti iscrpnu studiju.
Napisala i snimila S. MATEJČIĆ