Genijalci se ne utapaju razmišljajući - u galeriji Zuccato otvorena izložba Aleksandra Srneca

Aleksandar Srnec i Jerko Denegri u Galeriji Zuccato

POREČ - Dva sata prije iznimnog likovnog događaja – otvaranja izložbe Aleksandra Srneca – potpuno osvijetljena galerija Zuccato otkrivala je čisti prostor umjetnosti. Prema Decumanusu gledaju dva Srnecova portreta: jedan iz 50-ih godina prošlog stoljeća, drugi, koji je snimio naš fotoreporter Miliovoj Mijošek, iz 2001. godine, kada su Srnecovi radovi činili dio porečkog Annala, tadašnje selektorice Jerice Ziherl, posvećen Novim tendencijama. Dva sata kasnije, prostor je bio dupkom pun znatiželjnika koji su htjeli prisustvovati otvaranju izložbe za koju je Ketrin Miličević Mijošek, voditeljica likovne djelatnosti porečkog Pučkog učilišta, rekla da će uvijek zauzimati posebno mjesto u analima ustanove.

- Građani Poreča imaju sreću ne samo što mogu u svom gradu vidjeti Srnecovu umjetnost, nego ga mogu večeras i osobno pozdraviti. Bit će teško večeras pred autorom govoriti o njegovu djelu da ambicioznost ne prijeđe u patetiku, ali Aleksandar Srnec otvorio je povijesno poglavlje jugoslavenske umjetnosti, odigrao je pionirsku ulogu koja se može pročitati iz radova koji su ovdje izloženi. Djelo Srneca još je jednom, srećom, u žiži naše pažnje, zahvaljujući kolekcionaru Marinku Sucu, a osobno sam počašćen što sam u tom projektu, koji je započeo tiskanjem monografije i postavljenjem izložbe u Varaždinu, sada i Poreču, mogao od početka sudjelovati. Stvarno sam dirnut činjenicom da je umjetnik među nama. Saša, beskrajno ti hvala za sve što si učinio za umjetnost, rekao je Jerko Denegri otvarajući izložbu.

Slijedilo je više nego ugodno iznenađenje, u galeriju je unijeta torta u obliku Srnecova reljefa »R-17-C« iz 1961. godine, kojom je Miličević Mijošek u ime ustanove čestitala umjetniku rođendan s danom zakašnjenja. Srnec je, naime, rođen u Zagrebu 30. srpnja 1924. godine. Već na prvoj godini studija, 1943., na Akademiji likovnih umjetnosti s Ivom Kalinom i Ivanom Piceljem osnovao je umjetničku grupu Ipikas (prema inicijalima). Nakon rata, krajem 40-ih i početkom 50-ih godina s Richeterom i Piceljem je radio na opremanju jugoslavenskih izložbi i paviljona, a 1951. s Piceljem i Božidarom Rašicom osnovao je grupu umjetnika i arhitekata EXAT 51 (Eksperimentalni atelje) koja je djelovala u tada dominantnoj klimi socijalističkog realizma, a zalagali su se za legitimnost apstraktne umjetnosti i jednaku vrijednost takozvane čiste i primijenjene umjetnosti.

Članovi EXAT-a 51 organizirali su prve izložbe apstraktne umjetnosti u javnim prostorima tadašnje FNRJ i ostatka socijalističkog svijeta. U međunarodni pokret Nove tendencije, osnovan u Zagrebu 1961. godine, uključen je od početka, a svoje kinetičke multiple izlagao je na 34. venecijanskom biennalu. Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo iz područja likovne i primijenjene umjetnosti dobio je 1999. godine.

Za Srnecovu umjetnost ključni je apstraktni crtež »Linije« iz 1950. godine. Slijedi dvodimenzionalna »Igra linija«, trodimenzionalni »Prosotrni modulator«, a od 1956. godine eksperimentira s pokretnim skulpturama i reljefima. Bavio se crtanim filmom, eksperimentalnim filmom, luminokinetičkim istraživanjima… Njegov Ambijent luminoplastika« bio je prvi javno izložen luminokinetički objekt u hrvatskoj umjetnosti, predstavljen u galeriji Studentskog centra 1967. godine. Srnec se bavio i dizajnom - radio je na lecima Generalturista, opremao je knjige, naslovnice modnog časopisa Svijet, kreirao je plakate…

Dio njegova dizajnerska, kao i filmskog eksperimentalnog opusa predstavljen je u Zuccatu, a »Luminoplastika« iz 1972. godine zauzima cijeli mali prostor u potkrovlju Zuccata.

O apstraktnom opusu nastalom u vremenu ideološki proskribirane apstrakcije možda najbolje govori autor, putem citata koji su izvađeni iz konteksta u različitim razgovorima. Srnec, naime, kaže da su ga »ljudi uvijek više zanimali od krajolika, a predmeti najviše«. Kaže i da ga je mogao potaknuti jedan šaraf na podu: »Onda uzmeš taj šaraf pa ga gledaš, pa mu dodaš još jedan, pa misliš, što ti još fali… A onda, kad se nešto pokvari od tog se radi nešto drugo. Radiš… i odjednom vidiš da moraš prestati jer ćeš sve pokvariti. A onda, ako se nemaš snage zaustaviti – pokvariš. I onda se baca. Ako čovjek počne razmišljati o tome, utopit će se. Ukoliko nije genijalno«.

Osim umjetnosti, o Srnecovom opusu najkompetentnije govori i piše Denegi, autor teksta tiskanog u katalogu koji prati izložbu, otvorenu do kraja rujna.

Sniježana MATEJČIĆ

Snimio Milivoj MIJOŠEK

Fotografije