Pristrano by Goran Prodan: Pušenje je terorizam

Je li medijska pompa oko postrožavanja zabrane pušenja zapravo dimna zavjesa za prikrivanje puno većih i ozbiljnijih problema koje ova država i njena vlast imaju? Nerijetki su skloni potvrdnom odgovoru.

Pristrano držim, kao nekadašnji pušač (a po onoj da je poturica gori od Turčina), da veće medijske pro et contra rasprave ne bi ni trebalo biti, ali samo zato jer je zabrana pušenja aksiomski dobar potez. Iako mnogi svoje i tuđe pravo na pušenje brane pravom na osobni izbor, uspoređujući to s konzumiranjem drugih u povećanim količinama nesporno štetnih proizvoda - od alkohola do slanine - činjenica je da jedino pušenje neposredno ugrožava i nekonzumenta u istoj prostoriji. Istina, i alkoholičar će kao bolesnik pasti na teret obitelji i zajednice, ali njegovo oblokavanje neće izazvati cirozu jetara kod osobe-apstinenta do njega, a pušač nedvojbeno truje bližnjega svoga nepušača. Problem je što potonji tu opasnost ne može izbjeći. Primjerice, dovodim stvar do apsurda: kako i kamo će bolesnik s upalom pluća izaći iz bolesničke sobe u kojoj svi dime, uključujući doktora i sestru? Pušenje uzima ničim izazvane kolateralne žrtve pa utoliko ima karakter terorizma.

Dobro je da se država odlučila na još strožu zabranu pušenja na zatvorenim okupljalištima ljudi. Doduše, ne mislim da će time smanjiti ovisnost postojećih pušača, možda ni regrutiranje novih, ali da se u pubovima po Dublinu i pušači super zabavljaju unatoč tome što uz biru ne mogu zapaliti španjulet, uvjerih se na vlastite oči. I pluća.

Goran PRODAN