Predavanje "Djeca do kojih se teško dopire" u sklopu Mjeseca borbe protiv ovisnosti Zdravog grada Poreč

Sa predavanja u prostorijama Zdravog grada

Stručnim skupom na temu Djeca do koje se teško dopire u porečkom Zdravom gradu otvoren je bogati program aktivnosti u Mjesecu borbe protiv ovisnosti.

O važnosti prepoznavanja djece s poteškoćama u ponašanju i emocionalnom doživljavanju, te mogućim oblicima rada i pristupa u odgoju govorila je dr. Graovac, psihijatrica sa Odsjeka za psihološku medicinu Klinike za psihijatriju KBC Rijeka.

Predavanje se održalo 19. studenog 2008. u organizaciji Županijskog vijeća učitelja razredne nastave i Povjerenstva Zajedno protiv ovisnosti Grada Poreča.

Aktualnost teme potvrdio je neočekivano velik odaziv sudionika – skupu je prisustvovalo stotinjak učiteljica razredne nastave iz osnovnih škola Poreč, Lovreč i Višnjan, te gostiju iz drugih škola, odgajatelja iz dječjih vrtića Poreštine, stručnih suradnika i roditelja.

Poticaj za stručni skup proizašao je iz potreba učitelja i odgajatelja koji u svojoj praksi iz godine u godinu zamjećuju sve veći broj djece koja pokazuju razvojne teškoće: različite oblike poteškoća u ponašanju, smetnje u emocionalnom, psihičkom i socijalnom razvoju. Također, zamjećuju da se u odgoju mijenjaju stilovi roditeljstva, pri čemu sve češće izostaje jasno postavljanje granica, te je sve veći broj djece koja se teško pridržavaju granica u ponašanju, krše moralne i etičke norme, ne uspijevaju se prilagoditi školskom životu i radu i stvoriti suradničke odnose s drugom djecom i učiteljima. Učitelji osjećaju da ponekad za uspješan rad s takvom djecom u školskim klupama nije dovoljan samo ispravan pedagoški pristup roditelja i učitelja koji svakodnevno s njima rade, nego i stručni tretman i terapija.

U predavanju doktorice Graovac sudionici su mogli čuti kako su uzroci razvojnih teškoća najčešće u teškoćama ranog razvoja, u disfunkcionalnoj obiteljskoj dinamici, uskraćenom osjećaju sigurnosti, traumatskim iskustvima, dugotrajnim kroničnim bolestima, odbačenosti u vršnjačkoj skupini, a nastanku teškoća ponekad doprinose i niže intelektualne sposobnosti, ili psihoorganski poremećaji. Istaknut je utjecaj društvene sredine i društvenog poimanja prihvatljivog ponašanja, pogrešno shvaćeni i primijenjeni pozitivni principi pedagogije, te naročito, štetan utjecaj medija, pojedinih televizijskih sadržaja, filmova s nasiljem, te agresivnih video igrica.

„Moguća rješenja poteškoća u ponašanju i razvoju kod djece“, naglasila je dr. Graovac „treba tražiti prvenstveno kroz zajedničku suradnju obitelji, vrtića/škole i stručnjaka - psihijatara i psihologa. Obiteljska terapija polučuje najbolje uspjehe, mogućnosti uspjeha individualne terapije i rada sa samim djetetom bez suradnje sa obitelji i djetetovom okolinom gotovo je nemoguća.“

U raspravi se govorilo o važnosti prepoznavanja djece s poteškoćama, jasnijeg definiranja konkretnih problema u radu, upoznavanja s mogućnostima koje postoje unutar sustava školstva, zdravstva i socijalne skrbi. Također, istaknuto je da postoji potreba za suradnicima u nastavi, koje novi Zakon o osnovnoj školi i HNOS predviđaju, ali u praksi još nisu saživjeli. Uočeno je da bi u važećim zakonima i pravilnicima trebalo biti ugrađeno više smjernica i mogućnost koje bi definirale rad s djecom s emocionalnim problemima.

U anketi koja je provedena na kraju susreta sudionici skupa istakli su da je potrebna kontinuirana edukacija djelatnika u odgoju i obrazovanju iz područja rada s djecom s teškoćama u ponašanju i emocionalnom doživljavanju, veća suradnja s stručnjacima različitog profila i konkretna pomoć u određenim situacijama.