Ja peran da ne!

(/)

Sjećate li se Davora Šukera, proslavljenog nogometaša Dinama, Valencie, Real Madrida, Arsenala.... Svojim golgeterskim sposobnostima, a svakako i vrlo intenzivnim dokazivanjem i pokazivanjem pripadnosti našemu narodu potpuno si je zasluženo priskrbio epitet sportskog i nogometnog besmrtnika. Nedavno nas je napustila još jedna legenda hrvatskog nogometa - Dražen Jerković, i vjerujem da će se svi složiti da je najbolji nogometaš bio pokojni Dražen Jerković, ali je najbolji napadač ipak bio Davor Šuker. Jedan mali ponder koji podiže njegov renome među svim proslavljenim hrvatskim nogometašima zasigurno je i činjenica da je Davor Šuker igrao za reprezentaciju u vihoru ratnih zbivanja, te su njegovi golovi na nogometnim borilištima imali gotovo isti značaj kao i svaki uništeni tenk na ratnim bojištima.

I sve je to bilo divno dok je Davor Šuker dobro igrao. Srž svega jest da smo mi nacija koja se najbolje razumije u dvije stvari, odnosno, kod nas se svi razumiju u dvije stari - nogomet i investiranje.

Kada govorimo o nogometu, onda je vrlo ugodno biti Hrvat koji dobro igra nogomet. Ali ako Hrvat loše igra nogomet, tada će se cijela nacija pretvoriti u kritičara koji će nesmiljenom mržnjom klevetati nečije odricanje i sve dotadašnje uspjehe , te zbog jedne greške tražiti smjene i nacionalni linč dotada omiljenih imena i prezimena. Davor Šuker vjerojatno se vrlo brzo počeo suočavati sa činjenicom da nije lako biti Hrvat koji loše igra nogomet. Njegove loše igre smanjile su intenzitet privrženosti nacije njegovim igrama i njegovoj osobnosti. Ali treba reći i to da su njegove loše igre ravne najboljim, antologijskim partijama današnjih nogometnih zvijezda, i da je teško ponoviti čak i njegove loše igre. Obzirom da se tako dobro razumijemo u nogomet, nismo mu organizirali niti kvalitetan oproštaj od reprezentacije.

U konačnici, proći će još puno vremena dok shvatimo da je Davor Šuker bio jedna od najsvjetlijih točaka našega nogometa, čak i onda kad je loše igrao.

Kada govorimo o investiranju, tada nama, Hrvatima, nema ravnih nacija. Ali mi nismo stručnjaci za investiranje svog vlastitog novca, nego smo stručnjaci za komentiranje tuđih investicija. A kad netko u nešto uloži svoj novac, tada je on tajkun, tada je on sigurno do novca došao kriminalom, i taj sigurno tom investicijom pere novac.

Ako netko svoj novac ne uloži u hrvatske projekte, baš zbog spomenutog skepticizma našega naroda, tada je on državni neprijatelj i izdajica nacionanih interesa.

Davor Šuker dobio je nagradu Grada Osijeka za počasnog građanina toga grada. Nije ju dovoljno dobro niti proučio, a već su se građani Osijeka pobunili da se ta nagrada Davoru Šukeru nije smjela dodijeliti. Zašto? Zbog toga što od svog silnog novca niti jednu kunu nije uložio u projekte u gradu Osijeku, što nije barem jedan dio svoje Akademije otvorio u Osijeku, i što ne financira određene investicije.

Naravno, nije dovoljno što je Davor Šuker rođen, odrastao i početni dio svoje svjetski poznate karijere odradio upravo u Osijeku, i što je svakom prilikom naglašavao iz kojega grada dolazi. U ostalim dijelovima svijeta, sasvim je normalno da netko najprije dobije takvu plaketu, te nakon toga krene u određene projekte. Ali, kod nas je drukčije. Nije dovoljno što je netko diljem svijeta pronosio glas o svome gradu, već svoje mukom stečeno bogatstvo mora podijeliti sa svim ostalim, nezahvalnim pojedincima.

Međutim, ima li barem nešto ispravnosti u kritici da Davor Šuker ništa od svog bogatstva nije uložio u grad sa kojim se toliko hvali i ponosi? Apsolutno nema!

Krenimo od kritike da nije stalnu podružnicu Akademije otvorio u Osijeku! Treba li otvoriti sportsku akademiju u gradu u kojemu je sport doživio toliko udaraca, od malverzacija u NK Osijeku, troškova gradnje rukometne dovrane koji su dosezali iznos od gotovo milijardu kuna, da bi se nakon revizije spustili za desetak puta, pa do činjenice da se sport koristi kao način vrijeđanja političkih oponenata? Ja peran da ne!

Nastavimo sa kritikom da nije financirao niti jedan projekt! Treba li Davor Šuker pokrenuti financijske investicije u gradu u kojemu se usred bijela dana iz najveće banke u državi može lagano ukrasti više milijuna eura, ili u gradu u kojemu je sjedište banke zbog čije netransparentne prodaje Republika Hrvatska mora platiti više stotina milijuna kuna odštete sadašnjem vlasniku? Ja peran da ne!

Nadalje, slijedi pitanje o eventualnim građevinskim projektima. Treba li Davor Šuker pokretati građevinske projekte u državi u kojoj se dobivanje potrebnih papira u najvećem broju slučajeva olakšava rodbinskim ili bilo kakvim drugim poznanstvima? Ja peran da ne! Što bi se dogodilo da Davor Šuker iskoristi neko od svojih, zasigurno mnogih poznanstava, za dobivanje potrebne dokumentacije, jer je to jedini način da se određeni projekti uopće pokrenu? Mediji bi ga rastrgali!

Na kraju, preostaje politički angažman Davora Šukera u svome rodnom gradu, u vidu vijećnika ili nekoj sličnoj funkciji. Treba li Davor Šuker koketirati sa politikom u gradu u kojem su u roku od dvije godine tri puta održani izbori za gradonačelnika, i u gradu koji je postao sinonim za pokušaj revitalizacije posrnulih stranaka i političara? Ja peran da ne!

Davor Šuker kao član momčadi izgubio je u nekim od nogometnih utakmica. Vjerujem da ga najviše boli ova koju je izgubio protiv svoga naroda i svojih sugrađana.