Početna
Petak, 10.Sije?nja 2025 (21:11:20) - Godina:23

Odaberite teme

O Portalu

Samostalna izložba Želimira Hladnika

Kultura, 24.12.2008.
(Izvor:Pučko otvoreno učilište Poreč)

29. prosinca 2008. u 19 sati u Maloj galeriji porečkog Učilišta održat će se otvorenje samostalne izložbe skulptura Želimira Hladnika. Izložba će biti otvorena do 9. siječnja. Radno vrijeme galerije svakodnevno od 9 – 12 i 16 – 20 sati. Galerija će biti zatvorena 31. prosinca u popodnevnoj smjeni i 1. siječnja cijeli dan.

Životopis

Rođen u zagrebu 1957. godine. Diplomirao na Pedagoškom fakultetu u Rijeci na Odjelu za likovni odgoj i likovne umjetnosti, izborni kolegij kiparstvo kod prof. Josipa Diminića.

Dobiva Soroševu stipendiju i upisuje poslijediplomski specijalistički studij kiparstva kod prof. Dušana Tršara na Likovnoj akademiji u Ljubljani, a 2001. godine uspješno završava magisterij i dobiva naziv magistra umjetnosti.

Od 1995. godine stalni je suradnik Međunarodne studentske kiparske škole Montraker u Vrsaru, a od 2000. godine kao mentor odabranim studentima završnih godina studija likovne kulture. Zaposlen je kao docent kiparstva na APU Sveučilišta u Rijeci.

Odlomak iz predgovora kataloga izložbe

Put u središte kiparske tvari

Za kipara Želimira Hladnika umjetnost se ispoljava u minimalnoj težnji autora da označi teritorij svog vlastitog kreativnog uloga. Njemu je važna ne samo povijest umjetničkih oblika, već i pitanje njihovog odnosa prema stvarima i pojavama u prirodi. Neprekidni dijalog s tradicijom modernog kiparstva, posebno s djelima Branka Ružića, kao i sirova jednostavnost prirodnih tvorbi. za Hladnika predstavljaju sigurno utočište i jedini put prema kiparskoj istini.

Hladnikove kiparske tvorbe u suštini su posljedica vrlo specitičnog kiparskog htijenja. lj njihovim sirovim i pojednostavnjenim oblicima nema ničeg što bi odgovaralo minimalističkom (post¬industrijskom) senzibilitetu, odnosno, tretiranju forme kao apsolutne i samodovoljne plastičke realnosti, već je u toj težnji za jednostavnošću prije svega istaknuta potreba da se kiparstvo vrati svojim dalekim i zaboravljenim korijenima, onoj zgusnutoj, čvrstoj i nepravilnoj monolitnosti torme, u kojoj možemo na kraju osjetiti i kiparevu potpunu usredotočenost na oblik kao osnovno sredstvo plastičkog mišljenja. Ali, ne onog mišljenja koje teži za time da se svima dopadne, ili da jednostavno plijeni uglađenošću svoje tehničke izvedbe, već, sasvim suprotno tome, da iza sebe ostavi gorak okus jezgre kojaje zatočena i skrivena u samom središtu kiparske tvari.

Boris Toman

 



Mobilna verzija članka

Oglasi