Žuljaju me cipele, a ja moram ići na ples!

Jesmo li sami u Svemiru? Ili ima života i izvan našega svijeta? Jesmo li mi sami u svijetu? Ili ima i drugih osim nas u svijetu? Na prvo pitanje ne znamo odgovor, na drugo znamo! A to je da nismo sami na svijetu, da ima i drugih osim nas u svijetu! Osim nas, Hrvata! Dakle, nismo usamljeni, niti smo kao nacija, država izlolirani. Pa, kako se onda svi naši vapaji odbijaju o zidove indiferentnosti i nezainteresiranosti? Želimo u NATO - ne može! Želimo u EU - ne može! Želimo u Ligu Prvaka - ne može! Gdje griješimo!?

Krenimo od onoga po čemu nas drugi poznaju. Svijet nas ni po čemu ne poznaje. A imamo toliko divnih izuma, od kravate, penkale, padobrana, metode otisaka prstiju, sportaša, glazbenika... Zašto onda nismo nacija koja će se personificirati uz takve izume, putem nečega što se zove nacionalni marketing?

A što je to marketing? Najbolja definicija marketinga je ova - AKO NE KORISTITE MOGUĆNOSTI MARKETINGA, TO JE KAO DA NAMIGUJETE DJEVOJCI U MRAKU! SAMO VI ZNATE ŠTO RADITE, A ONA NE!

Samo mi znamo da smo izumili kravatu, penkalu, žarulju, ostali – ne znaju! A zašto drugi ne znaju? Upravo zbog manjka nacionalnog marketinga, odnosno iskorištavja svih takvih izuma i uključivanja istih u promociju zemlje, kako poltičku, tako i turističku i gospodarsku!

Na primjer - u toku najvećih gužvi na granicama se dijele bočice vode. Ne znam koliko bi koštala investicija da se dijele i kravate ili penkale, ali bi koristi bile nemjerljive.

Koje su zemlje manje od nas po broju stanovnika, a imaju vrlo intenzivnu moć i to u svjetskim razmjerima? Vatikan, Kneževina Monaco, San Marino... Svaka od njih ima po neku specifičnost po kojoj ih scijeli svijet zna i koja im daje određenu poziciju moći. A cijela se stvar oko moći vrti oko jedne jedine stvari - a to je znati iskoristiti priliku!

Sve su te zemlje iskoristile priliku koja im se u određenom trenutku pružila i na taj su se način pozicionirale u svijetu! Vatikan je iskoristio priliku što je odlučeno da će upravo na tom području biti sjedište Katoličke crkve. Vlastodršci Monaca iskoristili su priliku što su Kneževini Monaco dodijeljene određene specifične ovlasti i slobode, te su mudrom politikom poreznog raja i organiziranja različitih sofisticiranih događaja pozicionirali svoju Kneževinu kao VIP oazu!

Nemojmo zaboraviti jednu zemlju koja je također manja od nas, ali je svoju priliku itekako iskoristila. To je, pogađate, Slovenija! Nikako se ne mogu složiti sa tvrdnjama da nas u gotovo cijelom razdoblju nakon osmamostaljenja Slovenija uvjetuje najrazličitijim aferama - od granica, ribarenja, afere prisluškivanja, i to upravo Slovenija, zemlja koja je geografski, politički i u svakom drugom smislu inferiornija u odnosu na Hrvatsku.

Slovenija nikako nije inferiornija u odnosu na Hrvatsku.

Postoji barem nekoliko momenata kojima je Slovenija utvrdila svoju poziciju u svijetu i u Europi, koja joj osigurava određeni pozitivni imidž. A pozitivan imidž u europskim razmjerima svakako olakšava lobiranje za svoje interese. Krenimo od izrade skijaške opreme, Monike Seleš, izvrsnog poznavanja obrade drva, skijališa... Već je to sasvim dovoljno da određena nacija stvori svoj imidž.

Mi u usporedbi sa njima imamo nebrojeno kvalitetnije i brojnije specifičnosti, sa kojima ne znamo što bismo. Pogotovo ne znamo kako ih inkorporirati u svoj vlastiti imidž. U konačnici moramo učiti od drugih nacija, pa na svaku moguću prijetnju svojim nacionalnim interesima prijetiti jednakom mjerom sa argumentima kojima raspolažemo. Obzirom da smo jedina nacija koja nije članica NATO-a a čiji vojnici sudjeluju u mirovnim misijama, jasno je da za lobiranje svojih interesa možemo koristiti argument da ćemo povući svoje vojnike iz mirovnih misija ukoliko se određeni interesi naše zemlje ne podrže. Međutim, to bi bilo ostvarivo kada bi imali snažnog i solidnog vanjskopolitičkog partnera. Međutim, u ovom kontekstu jesmo sami u Svemiru, jer smo sve zemlje sa kojima smo gajili prisne interese vlastitim greškama otjerali od sebe. Manjak vlastitog imidža i vanjskopolitičkog partnera utječu na činjenicu da Slovenija definira našu sudbinu.

Ali zbog toga ne treba kriviti Sloveniju, treba od nje učiti, jer su Slovenci očito mudrom politikom iskoristili prilike koje su im se pružile nakon ulaska u EU za lobiranje svojih interesa. Međutim, ako se odmaknemo malo od ove situacije, pa ju pokušamo razmotriti sa jasnije distance, moguće je razmišljati na način da je Slovensko blokiranje pregovora dio dobrodošle situacije za dobivanje vremena i prostora za strateške manevre. Odnosno, možda smo zaista nespremni za ozbiljnije upuštanje u otvaranje osjetljivih pregovaračkih poglavlja, a ako se i otvore, moguće je da će predugo trajati. Stoga možda moramo biti i zahvalni Slovencima na blokiranju pegovora obzirom da time koliko toliko dobivamo na vremenu za restrukturiranje problematičnih poglavlja, od brodogradnje, poljoprivrede, pitanja povrata oduzete imovine, sudstva, korupcije, sigurnosnih prilika pa sve do razminiranja. Tko zna, možda se radi i o dogovoru u spomenutom kontekstu dobivanju vremena, kao i sve afere koje su se događale na relaciji Zagreb – Ljubljana, a za koje postoje indicije da se radilo o dogovaranju!

Koje nam oružje stoji na raspolaganju? Kako čvrstog vanjskopolitičkog partnera nemamo, kao niti vlastiti imidž, a čeka nas naporan ”ples” sa pregovorima oko ulaska u EU, kao način stvaranja vlastitog imidža možemo koristiti gađanje stranih državnika koji dođu u našu zemlju - cipelama. Na taj ćemo način sigurno skrenuti pažnju na sebe. Iračanima je to uspjelo!