Vladimir Torbica: ”Na Istru gledam kao na gradić od 200 tisuća ljudi”

Vladimir Torbica: Sviđa mi se kombinacija baštine i urbanog

Razgovarala Bojana ĆUSTIĆ JURAGA

PULA - Bliži se prvih sto dana rada novog županijskog Upravnog odjela za kulturu, koji od 1. siječnja radi zasebno. O tome što je donijelo osamostaljivanje iz Upravnog odjela za obrazovanje, sport i kulturu razgovaramo s Vladimirom Torbicom, v. d. pročelnika Odjela za kulturu.

- Iskreno se nadam da je osnivanje novog Odjela za kulturu donijelo veću efikasnost, što je relativno teško procijeniti izvana jer nekakvi parametri, uvjetno rečeno, ne postoje. Da bi Odjel mogao u potpunosti funkcionirati, potrebno ga je ekipirati. Moram naglasiti da nas je svega troje. Tu je još i gospođa Eda Griparić, koja se bavi financijama, a ujedno obavlja i posao tajnice te je još uvijek u Labinu, gdje nam je formalno sjedište. Sandra Ilić je zadužena za međunarodne projekte, što nam je važno jer budućnost financiranja vidimo prvenstveno u suradnji s Europskom unijom. Bilo bi i vrlo zgodno da imamo sjedište, ali nismo se htjeli bahatiti novcem i čekamo preseljenje u Admiralitet, a do tada će biti privremeno osposobljena jedna prostorija u »ružičastoj zgradi« u Puli gdje je i IDA.

Po opisu radnih mjesta, trebali bismo imati još najmanje tri zaposlena. Uz tajnicu nam nedostaje i pravnik budući da smo prije svega Upravni odjel za kulturu. Dogovor je, a to je i u skladu s današnjom realnošću, da nema novog zapošljavanja, odnosno to će biti moguće tek u drugoj polovici godine. Naravno da su nam sada sve službe Županije na raspolaganju, no to nas ipak na neki način sputava. Ako uzmemo u obzir da se nekoliko bitnih projekata upravo dovršava, to znači da mnogo posla treba odraditi kvalitetno. Odraditi projekt i ne predstaviti ga kako treba zapravo i nema previše smisla.

- Koji su to projekti?

- Ono što je, po meni, daleko najbitnije to je Istarska kulturna strategija – IKS. Iskreno se nadam da ćemo, kada je na 2. saboru kulture u Poreču donesemo, imati određene barem neke temeljne parametre za idućih pet godina. Nakon toga vrlo brzo bi trebala biti dovršena »Hiža od besid« u Pazinu, za koju nakon što je obnovimo i sagradimo trebamo i definirati kako će funkcionirati. Zatim je tu i Istrapedija, kao i nastavak projekta statuta, pripreme svih ljetnih manifestacija te pokušaj prenošenja nekih koje se događaju tijekom ljeta u zimsko razdoblje kako bismo obogatili zimu kulturnu ponudu.

- Koje konkretno programe kanite »preseliti« u zimsko razdoblje?

- Konkretnih naznaka imamo jer smo već razgovarali s organizatorima programa, no malo mi je nezgodno govoriti o tome jer ti ljudi moraju tek potvrditi da se slažu. U razgovorima u četiri oka to smo dogovorili, no još nije službeno.

- Među najspominjanijim projektima koje podupire Županija je Muzej suvremene umjetnosti Istre (MSUI). Je li nam ta ustanova u ovom trenutku nužna? Kako osobno gledate na tu priču?

- Osobno, što se tiče Muzeja suvremene umjetnosti Istre mislim da nam takva institucija treba, ali da bude ono što je rečeno i na radnim grupama za izradu IKS-a - da bude tvornica kulture koja stvara kulturu, institucija koja će i svojim prostorom biti na raspolaganju svima. Na taj način tamo ne bi bile samo izložbe suvremene umjetnosti, nego bi ona podrazumijevala i koncertnu dvoranu, ali i prostor za izložbe koje problematiziraju i predstavljaju istarsku baštinu. Takav koncept podržavam.

Naravno, tu se onda postavlja i pitanje ljudi, jer temelj svakog projekta su ljudi. MSUI postoji formalno, donesen je statut, imenovano je izborno povjerenstvo koje će vrlo brzo raspisati natječaj za ravnatelja muzeja, koji je do sada imao v.d. ravnateljicu. Uvjeti natječaja su jasni, zakonski, propisani statutom MSUI-ja i na temelju toga, evo, neka se izvole javiti svi koji vjeruju da mogu pridonijeti.

- U kojem je vremenskom roku moguće realizirati MSUI?

- Ne vjerujem da će to biti u ovom razdoblju koje propisuje Istarska kulturna strategija. Naravno, namjera je ići na međunarodni natječaj, prije toga treba definirati kako će se uopće muzej razvijati, koji će ljudi raditi, gdje će muzej biti, i pronaći novac. Kada sve to zbrojite, to sigurno neće biti u iduće dvije, tri godine. Daj bože da griješim, ali mislim da imam pravo.

- Zar već nije definirano da će se muzej graditi podno Kaštela u Puli?

- Želja je Županije da MSUI bude u Puli. Najaviše se do sada spominjala lokacija podno Kaštela, no otvoreni smo za sve druge prijedloge, i što se tiče financija, i tehničkih uvjeta, i struke.

- Među najvećim projektima je i Motovun Film Festival. Ima li novosti u vezi preseljenja dijela programa u Labin?

- Upravo traju pregovori između predstavnika Grada Labina i Motovun Film Festivala. Naravno, vrlo su zainteresirane obje strane, no sve ovo što se događa oko proračuna je na neki način zaustavilo to dogovaranje. Znam da se razgovara i dogovara, a hoće li se to realizirati ove ili sljedeće godine, u ovom trenutku to nitko ne može reći. Moguće je da će biti sljedeće godine i da će biti i negdje drugdje, jer je to bio i cilj Motovun Film Festivala, kao i da »izađu« u zimu, da se neke stvari događaju i zimi, a ne samo ljeti.

- U sklopu izrade Istarske kulturne strategije dosta se spominjala promocija istarskog kulture i umjetnosti izvan Istre i u inozemstvu. Likovni umjetnici su se posebno izdvojili sa zalaganjem za organizaciju velike međunarodne izložbe. S druge strane, na izložbe, barem u Puli, dolazi skroman broj posjetitelja. Slično je i s klasičnom glazbom. Gdje je problem?

- Prije svega moramo biti realni i prihvatiti da od 200 tisuća ljudi postoji određen postotak koji je zainteresiran za kulturu, a taj postotak nije prevelik. Uz to, sigurno je da se publika odgaja i stvara, a kada naši studenti odu u Zagreb, Rijeku, Ljubljanu, Italiju… rijetko se vraćaju i tu očekujemo da će Sveučilište odigrati svoju ulogu. Razlog je sigurno i u marketingu, jer do sada su svi bili naviknuti tražiti novac od općina, gradova, Županije i ne bazirati se pretjerano na sponzorima. Sada kada se bude trebalo više tražiti od Europske unije i sponzora, vjerojatno će se više potruditi i oko marketinga.

Inicijativu likovnjaka i drugih umjetnika odobravam jer oni sami sebi postavljaju parametre koliko zapravo vrijede. Biti glavni u Novigradu, Poreču i Puli je nešto drugo od toga da budete zamijećeni u Beču. Baš mi je drago što žele ići vani i svi skupa ćemo moći objektivno procijeniti koliko zapravo vrijede. Neki su se dokazali, a neki će se tek dokazati.

- Prije nekog vremena dosta se govorilo o ulasku Istarske županije u vlasničku strukturu. Treba li INK i u stvarnosti postati istarsko kazalište?

- Ponudili smo da Županija uđe u vlasničku strukturu kazališta, što nije dobro dočekano. Mislim da je to bilo pogrešno protumačeno. Nikada nismo imali namjeru imati većinu jer nam je savršeno jasno da je to kazalište koje je ovdje u Puli i koje mora imati ansambl. Naravno, Županija godišnje financira sve projekte čakavske scene - Od »Plesa mrtvaca« pa sve do najnovije »Tomizziane«.

Vjerujem da INK mora postati istarsko kazalište, utoliko što će biti puno prisutnije u drugim gradovima izvan Pule, jer Pula je pokazala da ima publiku, a sada je red da je idemo stvarati drugdje. U Poreču, Umagu i Pazinu također postoji kazališna publika i ne vidim razloga da ona ne vidi i predstave koje su nastale u INK-u, koji je napravio veliki iskorak. Prema novom Zakonu o kazalištu budući ansambl u kazalištu neće biti stalan u smislu da će se netko zaposliti i tu raditi sve do mirovine. Ovisit će o tome kako i koliko radi. No imati četiri, pet ili deset glumaca u jednom gradu znači i drugačiju atmosferu, grad postaje urbs, postaje središte. Nije bitno da ti glumci ovdje samo glume, već i da sjednu na Forum, popiju kavu, da svi znaju da su oni, da bude muving.

- Možete li reći koji su kulturni programi u Istri baš po vašoj mjeri. Vaši gušti?

- Moj gušt je sve ono što se ovdje stvara na temelju naše baštine i čime možemo prvo sebe potvrditi, a onda to i promovirati prema vani. Meni se zato, recimo, iznimno sviđa ono što radi Tamara. To je ta koncepcija: zna cijeniti svoje i onda krenuti prema van. Posebno mi se sviđa i »Sedam dana stvaranja«, produkcijske radionice mladih. Sviđa mi se kombinacija baštine i urbanog i vjerujem da na tom tragu zapravo možemo naći sebe i promovirati sebe. Na Istru gledam kao na jedan gradić od 200 tisuća ljudi - imamo niz predgrađa, puno parkova između toga, i zatvarati se nema smisla. A budući da je jedan dio Istre ruralni, a drugi urbani, kombinacija toga zapravo samo može donijeti kvalitetu i zapravo se samo tako možemo promovirati vani.