Jasno mi je da mi nije jasno! (ili: EU - uberales!)

Ljetos mi u firmu uleti stariji gospodin finih manira. Vidi se odmah da to nije čeljade iz naše čaršije, a i po karakterističnim garderobnim detaljima kao što su dokoljenke sa sandalama za more, pronicljivošću agenta siajeja zaključim da je riječ o devedesetdevetpostotnom fureštu. Kao da je znao, a da bi odagnao onaj jedan postotak sumnje, progovori na njemačkom:.....tag! ......

"tag" odgovaram mu, o on valjda skonto da ja baratam njemačkim, te mi se tu izjada kroz 10-minutni monolog.

"Uo, uooo" usporavam ga i pokušavam metodama gđe Hloverke upasti mu u riječ. "IH NIH VERŠTEN" kažem mu na tečnom njemačkom, mukom učenom gledanjem partizanskih filmova. Znate ono, kad Bata dlanom drži šipku...

A on opet: "HABENZI VOHNMOBIL MIT KLIMAZONEN?"

"....klimazonen!!!!??" Pa tako kaži..  da  te majstor kuži!!

"VAT, PROBLEM VID KLIMAZONEN?"...pitam ga ja (to sam zapamtio iz "Tarzana u Njujorku")!

"ŠLUS i KAPUT", izvukao sam kontekst iz nove dramske epizode.

OK! Premda je vani tek sramežljivih plus 35C, još mi mozak funkcionira. A Švabin je, čini mi se, pred otkazivanjem! Čovjek mislli da je njegov problem daleko najveći na svijetu i to razumijem, ali kako mu objasniti da mi ne stižemo ni marendati, ni ručati, ni spavati, da nas klijenti čekaju po 20 dana, da su najavili toplinski udar...

Nemam mu koga poslati na intervenciju, ja kasnim kod 200 klijenata, od čega 170 stalnih, i razmišljam o tome kako da ga profesionalno otpravim.

A opet ...gledam ga...simpatični čovječuljak, sam u bijelome svijetu, sa "ogromnim" problemom (sigurno mu je i žena ogromna, pa ga je strah vratiti se neobavljena posla).

Polomio se barba objašnjavajući mi svoju muku i molečivim pogledom gleda MENE! Majstora, stručnjaka, lingvistu.

Ne mogu ja to. Ne mogu otpiliti čovjeka! Što će misliti o Hrvatskoj? A što će tek misliti o majstorima u Hrvatskoj!!?? Kakve li će priče ponijeti sa sobom i preuveličane prenijeti tisućama Nijemaca željnih takvih glamuroznih senzacija!!?? A i nije me takvog majka rodila, ne mogu reći "ne".

I zato sa usiljenim osmijehom kažem svome Švabi: "LEC GO!!  Pravac vohnvagen........biip.....te on!! I tvoj klimazone.....biip....te on!! itd, itd."

A moj Mario (to sam mu ime u međuvremenu nadjenuo) samo što me ne izljubi! Pomalo Mario! Nije stvar u ljubavi...treba radit...i odradit, pa ćemo se ben ljubiti.

Idemo za Medulin. U kabini furgona imam (profić!!) onaj nesretni termometar koji mjeri vanjsku i unutarnju temperaturu. Vanjska 37, unutarnja 45. Sreća da pirka ugodni maestral.

Nakon 40-minutnog čekanja u koloni na ulazu u kamp, 6 puta sam zažalio što sam tako meka srca. Ma, mekan sam ja sav - skuhan!!

Dolazimo konačno do vohnvagena. Gospođa od mog Marija dočekuje nas kao što smo mi dočekivali druga Tita. Zamjerio sam joj jedino što nije izvjesila našu trobojnicu. Nek vide drugi Švabe kako izgleda hrvatski majstor. Ali poziv na hladni pilsen smekšao mi je krute, diplomatske kriterije. "NAJN, NAJN DANKE...MAHT ARBAJT" odvratim, da bi ukupni dojam bio kompletan! A moji Švabe padaju u trans. Kakva majstorčina!! A u mene srce "ovoliko"...

Vi ćete meni pričati o zapadu i kako se u Njemačkoj radi? A vidi ovo! Majstor koji na plus 40 ne pije pivo, to nisu doživjeli, a niti neće nigdje na svijetu!

"U Hrvatsku idite na ljetovanje, jer tamo su majstori...velemajstori" - tako će oni pričati kad se vrate u Njemačku.

Kvar kao kvar...neću ga opisivati i tako zadirati u majstorsku etiku, umješnost i sintezu znanja brušenu kroz dugogodišnju praksu..a bio je riješen u 4 minuta!

Švabe su gotovi!! To još nikad nisu doživjeli, ni u centralnom servisu BMW-a. Takva ekspeditivnost, takva profesionalnost...Od sada pa dok god budu mogli hodati, bit će gosti našeg turizma. Ma, ni platiti ne moraju. Majstor je u njihovim očima Hrvatsku podigao na tron turističke ponude!!

Sve ja to tako haluciniram, jer na krovu vohnvagena moj termometar pokazuje 62C, a držim ga u ruci.

Silazim sa krova i lažno skromnom gestom dajem domaćici do znanja da bih sada mogao popiti ranije mi ponuđeni pilsen. A ona bi dala da ih popijem i četiri!

Mislim da bi se mnome ponosio i Niko Bulić. Već ga čujem kako, saznavši za ovu intervenciju, daje intervjue:"Ljudi su naše najveće bogatstvo..."

A moje švabe sjedoše do mene i pokušavaju uspostaviti konverzaciju sa jednim tako superiornim strancem. U njihovu glasu osjećam strahopoštovanje.

U nedostatku teme Mario krene, a kamo nego na politiku. Dobro, hajde, klimazonen radi, frižider pun pive, imamo uvjete za sjednicu.

A vi znate kakvi su majstori filozofi - OBERMAJSTERI ! Pa i tu, rekoh, da ih ubijem u pojam, da zaokružim tu svoju superiornu pojavnost.

Govori on nešto, valjda slengom, a do mene dopire titlovan prevod, potpomognut gestikuliranjem ruku. Pošto niste bili nazočni ja ću vam dočarati prijevod:

"Sad ćete ubrzo vi, Hrvati, ući u EU."

"Da, i što!? " kažem ja Mariu. "TU MAČ VORK  FOR  LES MANI" sintetiziram ja njemu svoje viđenje ulaska u EU.

Nato se čovjek totalno izbezumi. "JA, JA DASIST KOREKT OPINION" viče u oduševljenju. "Kako je to majstor pametno rekao", bio bi sljedeći prijevod. I tu se je nađem u čudu!

Mario mi daje za pravo, oduševio se kao da sam izmislio novu Njemačku himnu!

Ništa mi nije jasno, osim da mi jedan stanovnik EU priznaje jednostavnost i potpunu točnost moga stava. Stava koji proizlazi iz neinformirane, nezainteresirane hrvatske glave. I to je mene zaintrigiralo, i o tome danas razmišljam, nakon ovog, podužeg uvoda.

Jer, nema dana da to ne čujem dvadesetak puta. "Put u EU za Hrvatsku je od esencijalne važnosti....sve probleme riješit ćemo ulaskom u EU...bit će problema ako Slovenija blokira pristupne pregovore....Vijeće za Europske integracije na današnjoj je sjednici...bla, bla,bla..."

A, je li to tako? Zašto ja o tome nemam stav? Što to konkretno donosi meni i mojoj djeci?

Koji je to Svevišnji izanalizirao nužnost ulaska? Tko odgovara za eventualnu štetnost tog čina?

Tko je meni, uopće, što objasnio o nužnosti te strategije (odmah ću odgovoriti: NITKO!)

Tko me, uopće, što pitao (pa što bi i pitao, ne plaćam porez što mi se hoće, nego što moram!)!

Tko je krčmar, a tko plaća u ovoj kavani??

Hoću li moći brati šparoge, posaditi dvi masline više i da li će moć moj otac napraviti 45 litara vina za "gušt". Velika pitanja - veliki upitnici, od kojih u mojoj velikoj (šupljoj, prijevod=običnoj, građanskoj) glavi sve zvoni. Nema odgovora - nema uskličnika, samo puno pitanja. I strepnje. Hoćemo li biti robovi (a po sadašnjim satnicama skoro da već i jesmo) u svojoj rođenoj zemlji, kojim ćemo jezikom morati pričati, će nam dati papati i kakati??

I otkud meni uopće konstatacija kojom su se moje Švabe toliko oduševile?

Jel to možda zbog kontakata sa prijateljima iz EU, sa kojima sam se redovno, svake godine viđao, a sada ne mogu doći zbog financijske nemoći (otkad su u EU), ili zbog zatvaranja tvornica i povlačenja megakorporacija iz Mađarske (otkad su u EU), ili zato što moja rodbina u Sloveniji više ne mijenja automobil svake 3-4 godine, a zbog čega sam se životu u Sloveniji toliko divio (otkad su u EU)??

I je li to razlog Mariovom oduševljenju mojom formulacijom i viđenjem EU: sve više posla, obveza  i stresa za sve manje šoldi!!??

Je li to oduševljenje zapravo - odobravanje?

Meni je zvučalo tako!

Ali ja sam samo jedan neinformirani, neuki majstor i volio bih da nisam u pravu!!!

P.S.

Ako negdje postoji brzi tečaj ili zgotovljena skripta za trubaste građane na temu "Dobre i loše strane hrvatskog pristupa EU", molim da mi dojavite.

Primam samo ozbiljne informacije "iz prve ruke", na hrvatskom jeziku.

Gospodarstva se, kao gospodarstvenik, nisam ni dotakao, ali izgubih dah na uvodu!

A i ostao sam bez pive....

Srdačno Vaš Maystor