6. etapa: U zanosu vjetra

U praskozorje nedjeljnog jutra, oko osam i pol, vršim finalne pripreme i organizaciju prijevoza teške opreme put udaljenog Poreča. Ide se konačno na tu famoznu, 6. etapu.....

Dugotrajne, dvodnevne pripreme, privedene su kraju, a njihov rezultat uspješno u sebe prihvaća gigantski prtljažni prostor moćnog Jumpera. Bidoni, kompresori, agregati, štemalice, boce sa kisikom, dušikom, freonom, kitovi za krpanje guma, fast sprejevi i skoro da zaboravih, zvijezdu epizode, Malu tovaricu i glavnu sporednu ulogu, jednostavno fascinantni, blješteće bijeli Zirov BeeRBe.

U sklopu priprema zakrpali smo Čića (koji je sada „kao nov“, pa ćemo ga i prozvati novim niknejmom – Ziro), izvršili niz psiho-fizičkih priprema, (visinske treninge na obližnjem Velom Vrhu, kao simulaciji Višnjana, nizinske do Pionirskog doma kao supstitut Tarske vale i sl.) jednostavno nužnih za savladavanje ovako zahtjevnih itinerera, kakav je nagovijestila Ladonjina logistika. Poreč – Višnjan – Tar – Novigrad trasa je dostojna uvrštenja u poznatu utrku Tour de France i preporučio bih organizatorima iste da, ukoliko ovo čitaju, ozbiljno promisle o ovom konstruktivnom prijedlogu.

I konačno krećemo put Poreča. Ugodno jutarnje ćaskanje samo je paravan za skrivanje zabrinutosti ishodom današnje biciklijade. Zabrinutost još više pojačava ljuljanje moćnog Jumpera uslijed udara bure po našem dragom ipsilonu!

„Koliko li nas danas izazova očekuje, koliko li ćemo znoja proliti, da li smo svu opremu ponijeli, hoće li Tovarica izdržati“, pitanja su koja mi se vrzmaju po glavi. Svježe zarašteno Zirovo lice odaje da je i on na tragu istih primisli. Ali on ni nije tu da misli, nego da voga – najbolje što može! Da ne da Pliniju do znanja da je superioran u odnosu na nas, da ga natjera da se dobro oznoji i tako opravda vrijeme i sredstva utrošena na naše pripreme. S takvim mislima stižemo i na start. Normalno – prvi!

I da isperemo šećer u prahu od konzumiranih finih kroštula, kojima nas ponudi nasmijana Ladonjinjanka, pravac velikimakiatosačašomvode!

U međuvremenu, sramežljivo nam se pridružio i znatiželjni kolega Njapo koji svojim ubojitim Pentaxom vreba po Poreču ovakve i slične senzacionalne manifestacije (kao i npr. Dejvis kup, Svjetsko prvenstvo u rukometu i veća). Od pustog srkanja makjata, ukomponiranog za famozni trio, nismo ni čuli objavu starta, niti odmah primijetili da poveća kolona biciklista, najveća do sada, bučno prolazi kraj nas, naočigled razgaljenih japanskih turista koji vjerovatno biciklijadu nisu imali prilike vidjeti još od pogibje posljednjeg Samuraja koji se biciklom uobičavao svakodnevno vozikati okolicom Okinave do Kobea i nazad.

Ajmo Ziro, opet kasnimo, a ti Njapo ostaj Zdravo!

Lukavost Ladonjinog manevra i stečenu prednost, sa lakoćom dostižemo već na prvoj uzbrdici kod Špadići. Ispostavilo se da je simulacija trase na našem pulskom poligonu, tijekom priprema, do u tančina pogodila realnu situaciju i tako omogućila da prvi sraz sa protivnikom rezultira nadmoćnošću. Doduše, Ziro nakon Brčići malo posustaje, što je ubrzo kompenzirano nakon što smo ga pričekali uz kratki, desetminutni predah. Kvalitetan, jak ritam krivac je što smo ubrzo ugledali višnjanski zvonik i cca oko podne, kao pobjednici etape,slavodobitno ulazimo na višnjanski trg. Svjedoci smo da ni ladonjci u pripremnom periodu nisu sjedili skrštenih ruku, jer pripremljen je kompletan kulturno-zabavni program. Čak i mali KUD balunaša. Što su slatki, tako mali!

Jedino je bio neuspješan pokušaj našeg domaćina da kroz karaoke splet nadmaši popularnog Olivera. Ali svaka čast, pa ako i ne bude župan, može biti siguran da ga čeka blistava glazbena karijera. I vjetar je odlučio da nam uljepša taj višnjanski doživljaj, paje smanjio intezitet puhanja sa 120 na 80km/h.

Nakon zajedničkog slikanja ispod balkona Ureda načelnika općine, gdje se, specijalno za tu priliku, svim nazočnim ukazao lik snimatelja Rojnića (viva Rojnić!), nastavljamo divljim spustom, gdje smo kao svjedočanstvo naše nazočnosti, svi ostavili po pola gumica sa freni.

Kroz vinorodni kraj, mostom preko ipsilona pa pravac Labinci. Na toj trasi kao kuriozitet ističem slučajni susret, u prolazu, sa mojim književnim uzorom g. Željkom Pervanom koji se nije mogao načuditi kako istarski biciklist vrlo nalikuje zagorskom! Prolazak kroz Labinci da hi malo trubljenjem trgnemo iz nedeljne letargije, pa da ne budu zakinuti isto serviramo i onima u Taru i dalje za Tarsku valu. Uz deltu Nila,do novoobnovljenog mosta na Antenalu. Dolaskom do kamenoloma uznevjerenim pogledima tražimo uspinjaču koja će nas dignuti do Novigrada.

U nedostatku iste, zadovoljili bismo se i kakvim kamionskim prijevozom, karakterističnim za zemlje Indijskog potkontinenta, ali ni takvog nema! A ispred nas USPON! Ma šta uspon! Vertikala! Tu nam ni naša oprema ne pomogne, osim boca za kisik za pomoć pri disanju na velikim visinama! Tapšam Malu tovaricu i pitam se hoće li moći savladati tu finalnu prepreku, zadnju na ovoj današnjoj odiseji. Ona tek nježno zanjače „iaa...! Inače je cijeli dan

Ispuštala iaaaaa...sa dugim „a“, a ovim načinom daje mi do znanja da ni ona nije sigurna u ishod! Ajde mala, tc, tc..Ajde ziro! Čeka nas u Novigradu sočni napoj i slava.

Da smo uspjeli već znate, inače ne bi nastao ovaj osvrt, a da je doček sa grapom ispred novigradskog Aquariusa legao „ko budali šamar“ ne moram vam ni napominjati. A tek klopa. Delicija do delicije. I da je bila puno lošija bila bi super! Svaka čast naručitelju, platitelju, ekonomu i izvođaču!  Stiže nam i matični brod Starjamper, upravljan Voštenovom sigurnom rukom koju vajk drži u žepu od mudanti, i u svoje skute prima premorenu tehniku.

37 km bavljenja politikom završilo je ovim činom. Gase se svjetla pozornice!

Pozdravljamo se sa ekipom Ladonje, iskazavši im priznanje za pokušaj otpora pružen tijekom današnjeg megdana. I morali smo im obećati da ćemo im dati priliku za revanš (što ne znači da mi plaćamo ručak!) već za sedam dana na novom izazovu! Dečki trenirajte, subota je blizu i do skorog čitanja puno pozdrava. Ale boh!

U potpisu: maystor Žan ( crni pojas 3. dan....me boli tamo doli) & maystorski pomoćnik Ziro (crni pojas skinut sa tristaća)