Porečki invalidi organizirani u gradsko društvo jučer su u 16 sati u prostorijama Zdravog grada organizirali okrugli stol na temu "Ortopedska pomagala – potrebe i mogućnosti", a poticaj su našli u brojnim problemima i nedoumicama nastalim primjenom novog pravilnika kojim se regulira upotreba ortopedskih pomagala.
Osim osoba sa invaliditetom sa područja grada, okruglom su stolu prisustvovali i dr. Sredanović kao predstavnica HZZO-a, fizijatrica dr. Gržinić, te ortoped dr. Pavlović, a ispred Grada su skupu prisustvovali Vesna Kordić, pročelnica gradskog odjela za društvene djelatnosti, socijalnu skrb i zdravstvenu zaštitu, gradski vijećnik dr. Nino Basanić, te Oreste Cossetto, član poglavarstva za socijalnu skrb i brigu o umirovljenicima.
Dr. Gržinić je kao fizijatrica istaknula najveći značaj timskog rada kod propisivanja ortopedskih pomagala, u kojem interdisciplinarno moraju sudjelovati obiteljski liječnik, ortoped, fizioterapeut, fizijatar, kao i tehničari koji izrađuju pomagala ili njihovi dobavljači.
- Čak ni nakon dobave pomagala, skrb o pacijentu ne prestaje, nego je njegovo stanje i dalje potrebno kvalitetno pratiti, rekla je Dr. Gržinić, jer se materijali troše, tehnologija mijenja, a mijenja se i bolest.
Dr. Pavlović je u svom izlaganju najprije spomenuo zadovoljstvo time što Poreč ima svoju fizijatricu, nakon što je godinama fizijatar porečki Dom zdravlja posjećivao tek jednom u dva tjedna. Pojavu udruge invalida na gradskom planu ocijenio je važnom, kao i činjenicu da do prošle godine u Istri nije bilo mjesta predviđenog za skrb o invalidima. Svi su, naime, morali putovati najbliže u Rijeku.
Budući je za rad sa ortopedskim pomagalima potrebna konstantna edukacija liječnika, fizijatara i proizvođača, pojava Društva invalida zasigurno će ojačati kvalitetu odnosa između liječnika i pacijenta, jer ambulanta jednostavno nije dovoljna, rekao je dr. Pavlović, koji je novi pravilnik ocijenio korakom unatrag, budući je loptica odgovornosti za dobavu ortopedskih pomagala, kao vrlo specijalizirano područje, prebačeno na leđa liječnika opće medicine, koji se ne stignu educirati dovoljno, koliko se to zahtijeva od specijalista. Posebno je naglasio komplicirani sustav izdavanja recepata, naročito kod invalida koji dugi niz godina koriste ista pomagala, ili periodički obnavljaju stara: umjesto da, počev od liječnika opće medicine, prolaze cijelu administrativnu proceduru, trebali bi odmah stići do komisije i propisanojg pomagala.
Dr. Pavlović je još jednom istaknuo i problem nedovoljnog broja parkirališta za invalide, naročito oko Doma zdravlja: - Dok se parking svugdje plaća, ovdje kod Doma zdravlja on je besplatan. Zato ljudi ovdje ostavljaju vozila i odlaze na posao u centar pješice, pa je Dom zdravlja zapravo više namijenjen zdravima, nego bolesnima, jer korisnici njegovih usluga nemaju mjesto na kojem mogu ostaviti svoje vozilo. Novi dom za starije osobe izgrađen je bez parkirališnih mjesta, a Dom zdravlja je potpuno neprilagođen invalidima. U njemu postoji tek jedan jedini wc za invalide.
Nakon izlaganja liječnika, djelatnik tvrtke koja dobavlja ortopedska pomagala predstavio je njene proizvode i usluge, a u diskusiji među korisnicima ortopedskih pomagala razmijenjena su i neka iskustva.
Jedna aktivna članica Društva invalida, inače stopostotni invalid, prisiljena je iz inozemstva nabavljati specijalne podlaktične štake jer se one, uglavnom iz birokratskih razloga, kod nas ne mogu nabaviti, a zbog karakteristika njene bolesti obične joj štake ni malo ne koriste.
Drugi se član Društva invalida požalio na predugo trajanje birokratskih zavrzlama oko nabave običnih štaka, zbog čega je prisiljen svoja ortopedska pomagala nabavljati u vlastitoj režiji. - Ja sam zaposlen, a štake se troše, pa ne mogu čekati dobavu novih puna dva mjeseca i ostati na bolovanju, rekao je.
Kao poseban problem invalidi Poreča su istaknuli upravo katastrofalnu situaciju sa prostorom HZZO-a kojeg često moraju posjećivati, a nalazi se na trećem katu zgrade u centru. Mišljenja su kako bi Grad trebao pokazati daleko više sluha za svoje invalide, jer za takvo nešto ima dovoljno sredstava. Gotovo nema zgrade lokalne, županijske ili državne administracije u koju invalidi mogu ući bez da naiđu na nepremostive prepreke. Čulo se i mišljenje o tome da se jedan prostor u Obrtničkom domu moglo dati na korištenje HZZO-u, umjesto što se svaki kvadratni metar iznajmio po komercijalnim uvjetima.