Edukacija ne potiče raniji ulazak u seksualne odnose

Program seksualnog odgoja trebao bi promovirati pozitivan stav prema seksualnosti, smatra Aleksandar Štulhofer

PULA - Prema jedinom nacionalnom istraživanju, provedenome 2005. godine na više od tisuću mladih ljudi u dobi od 18. do 25. godine, mladi se prvi puta upuštaju u seksualni odnos sa 17 godina. Ta se granica, usprkos medijskoj panici, nije spuštala od istraživanja provedenog davne 1989. godine, rekao je jučer profesor Aleksandar Štulhofer, predstojnik Katedre za seksologiju Odsjeka za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, na predavanju o seksualnoj edukaciji u hrvatskim školama održanom u Gradskoj knjižnici i čitaonici.

Prema istom istraživanju, 60 posto mladih pri prvom je odnosu koristilo kondom, no redovno ga u seksualnim odnosima koristi samo njih 20 posto. Taj je broj u zapadnim zemljama daleko veći, kreće se oko 50 posto, i upravo je stoga seksualna edukacija u školama potrebna, smatra Štulhofer.

Potreba za edukacijom, smatra on, postoji, no Hrvatska se trenutno nalazi u blokadi i Ministarstvo nema intenciju početi raspravu o takvoj vrsti edukacije u školama. Razlog tomu, kako je naveo, je što su dva eksperimentalna programa, Grozdov apstinencijski i onaj liberalniji Foruma za slobodu odgoja, izazvala brojne kontroverze i podijelila javnost ušavši u sferu političkih odluka. Dodatne prepreke za uvođenje seksualne edukacije u škole vidi u tabuiziranju predbračnog seksa, jakom utjecaju Crkve, zaziranju politike od kontroverznih tema, ali i predodžbi roditelja da se takvim odgojem zapravo potiče seksualna aktivnost.

Aleksanadar Štulhofer

- Mada je zabrinutost roditelja legitimna, moram istaknuti da su sva relevantna istraživanja u različitim zemljama dokazala da za to nema empirijskih dokaza. Dva su glavna cilja seksualne edukacije - smanjiti rizike kroz odgađanje ulaska u seksualni život do trenutka kada su mladi spremni odgovorno donositi odluke i kod mladih koji su već spolno aktivni smanjiti razinu rizika podučavanjem o odgovornom seksualnom ponašanju.

Navodeći što bi dobar program seksualne edukacije trebao imati, Štulhofer je rekao da bi se trebalo povesti za već oprobanim modelima sa zapada, primjerice nizozemskim.

- Dobar program mora imati za posljedicu ne samo veću razinu znanja, već i promjenu ponašanja. On bi trebao mladima prenijeti provjerene znanstvene činjenice predočene na razumljiv i primjeren način, podučiti ih donošenju osobnih, promišljenih i odgovornih odluka te usvajanju komunikacijskih i biheviorističkih vještina - od samostalnog odlučivanje do uporabe kondoma. Uz to, smatra Štulhofer, takav bi program trebao promovirati pozitivan stav prema seksualnosti jer su istraživanja dokazala da apstinencijski program, koji promovira odgodu seksualnog odnosa do braka ne dajući znanja od kontracepciji, nema efekta. Napose, takav bi program trebali provoditi selektirani, motivirani i educirani predavači u dovoljnoj satnici. Jedino tako mladi ljudi mogu odlučiti što sami žele, uz što manje rizika, frustracija i nedoumica.

Inače, predavanje je organizirao gradski Upravni odjel za socijalnu skrb i zdravstvo u suradnji s pulskom Strukovnom školom za stručne suradnike osnovnih i srednjih škola, kao i liječnike koji skrbe o zdravlju mladih.

B. PETROVIĆ