Četrnaesti susret književnika na Badavci: Život kao nepresušno vrelo inspiracija

Božica Jelušić

BADAVCA - Idilična poljana kraj drevnog vrela Badavca na tromeđi Višnjanštine, Tinjanštine i Karojštine odisala je prekjučer književnim zanosom koji su upijali mnogobrojni stanovnici okolnih mjesta i ljubitelji lijepe riječi. Književni susret, koji se već 14. godinu za redom održava uz sam izvor žive vode te okuplja mnoge pjesnike i prozaiste diljem Istre i Hrvatske, postao je neizostavno kulturno okupljanje, a niti kišni oblaci nisu uspjeli razvodniti njegovu čaroliju.

- Na ovom se vrutku od davne davnine zažuborila, začinjala se iskra mnogih ljubavi, započinjala su duga prijateljstva, mnoga kumstva, pobratimstva. Dohodili su pastiri, ratari, kosci… pastirice. Čuvarice doma i ognjišta. Prepelice i pčelarice. Na srk bistre vode s vrutka. Da ublaže žeđ. Da utaže čežnju. Na srk razgovora, drugovanja. Da olakšaju hipe posne, da uljepšaju dane tmurne. Ovogodišnje je geslo susreta »Život je vrelo!«, riječi su kojima je druženje otvorio Tomislav Milohanić, pjesnik rodom iz obližnjeg Rapavela, domaćin i spiritus movens cijelog susreta.

Legendarni izvor Badavca okružuju stijene s uklesanim citatima iz Istarskog razvoda, dokumenta u kojemu se prvi put spominje ovo područje, a koje je kazivao gost Drago Draguzet.

Život je nepresušno vrelo tema za mnoge priče, pripovijetke i pjesme, kao da su željeli poručiti književnici svojim uradcima u kojima su se povodili za događajima u kojima su i sami bili protagonisti. Čast da prva otvori susret pripala je Božici Jelušić, pjesnikinji rodom iz Pitomače. Autorica dvadesetak knjiga i dobitnica nekoliko književnih nagrada, publiku je zaintrigirala svojim sonetom »O Petru i o Pavlu« te jednom kratkom pjesmom na dijalektu svoga kraja jer, kako je rekla, »dijalekt je jezik majke, ali i majka jezika«. Njezini su stihovi uklesani na Zidu poezije u Selcima na Braču upravo kao i stihovi gosta koji je uslijedio, Zagrepčanina dr. Mladena Machieda. Iako je prva dva poziva za Badavcu morao otkazati zbog obaveza, ovaj je redoviti profesor talijanske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, plodan pisac, prevoditelj i znanstvenik, ipak ove godine uspio stići na susret, a publici se predstavio lirskom prozom »Uniforme« u kojoj govori o svojim dječjim sjećanjima vezanim uz Drugi svjetski rat. Svoj je nastup završio tekstom ekološkog sadržaja pod nazivom »Prijatelj«.

Puljanin Vladimiro Gagliardi, poznat i pod pseudoninom Miro Ivanin publiku je dirnuo pričom o funeralu rudarskog radnika. Iz susjedstva, Višnjanštine, stigao je književnik Ivica Pilat. Vrelo Badavca potaklo ga je na stvaranje nekoliko proznih uradaka, a predstavio se kratkom crticom o događaju iz djetinjstva.

Zanimljivu zgodu o Tonetu i bačvi ispripovjedila je Marija Ribarić, buzetska književnica rodom iz Semića, koja poeziju i prozu »plete« na standardu i dijalektu njezine rodne Ćićarije. Ribarić se pokazala i kao dobra pripovjedačica koja zna dočarati suspence atmosferu. U ulozi pjesnika iskazao se i Milohanić koji je pjesmu »Tovar ni stia priko potoka«. Na tanko i debelo zakantali su mali folkloraši iz OŠ Višnjan s učiteljicom Anom Pahović, zasluživši veliki aplauz. Draguzet, koji je susret otvorio čitanjem Istarskog razvoda, za kraj je okupljene nasmijao svojim dosjetkama, ali i svirkom na tradicionalnim istarskim instrumentima.

- Hvala vam na svemu, Bog vas blagoslovio do sljedeće godine i 15. susreta, riječi su kojima je Milohanić zaključio službeni dio manifestacije.

Susret su zajednički organizirali Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, porečka Gradska knjižnica i udruga »Valigaštar« uz pokroviteljstvo Općina Višnjan, Karojba i Tinjan.

Napisala i snimila Vedrana HABEREITER

Fotografije