Bože čuvaj Kalmetu!

Ovih dana u meni neka strepnja... zebnja....

Na jednom svom nedavnom (nazovi)putovanju prošao sam kroz Zadar i odmah uočio koliki je odmak taj grad napravio u odnosu na neke druge, da baš ne imenujem moj bazni grad (u smislu zaštite svjedoka).

Na moj upit koja je formula (bi rekla sinjora Špija: san čuulaa..!), domaćini se redom složiše: Kalmeta! Ja, po običaju neinformiran, naivno pomislim da je riječ o nekom stranom konzorciju koji je višak šoldi od preprodaje oružja odlučio uložiti u neku egzotičnu destinaciju u kojoj zakoni dozvoljavaju da razni špekulanti i probisvjeti operu svoj muko stečeni kapital. Sad kad razmišljam, pa gdje bi takva destinacija mogla postojati?

Ali hajde... na kraju krajeva, nije ni bitno odakle novac. Bitno da se vidi napredak, da su građani zadovoljni, da rade, žive bolje.

I odjednom ta nesretna afera sa Hrvatskim autocestama! Pa kako su interesantna ta naša pravosudna tijela, oni rajži uskoci i drugi organi. Idu dirati ono jedino što još funkcionira u našoj paradržavici – cestogradnju. I, što je još gore... heroja Kalmetu, diku našu, spominju u kontekstu kao neke krivnje, kriminala, štajaznam.

„Pa otkud vam sad takva ideja?“, pitao bih ih ja da sam u poziciji. „Pa pogledajte samo Zadar, Dalmatinu, toliko očekivanu dionicu A1 i druge spomenike gospodina Kalmete“, urlao bih ja dalje.

I zbilja. Iza tog našeg heroja ostaju samo lijepe stvari. A oni sada navalili na čovjeka i ne daju mu da lijepo spava. A on lijepo spava, barem je tako rekao na televiziji. Vidite vi, ljudi moji, kakva je to ljudina. Tolike milijune, milijarde čak, tovare mu na nejaka pleća, a naš Kalmetić lijepo spava. I onda ga pustite!! Lijepo vas molim, u ime svih nas koji njegova djela svakodnevno koristimo i sa osmijehom se prisjećamo njegovog lika (dobro, osim kad plaćamo cestarinu, ali on za to nije kriv, molit ću lijepo!)

Imaju oni što i koga proučavati. Imaju one koji isto lijepo spavaju, „trzaju“ milijarde kuna, a  iza njih se ne vidi ništa. Ili se vidi da su deblji, imaju sve veće aute (jer inače ne stanu u njih, ili ih ne mogu, onako slabašni, povući), a imena su im u svakom drugom nadzornom odboru, na plakatima za razne izbore, na pozivnicama za razne bankete, na avio-kartama za razne destinacije...

Zašto takve aseve ne istražuju? A našeg dragog Kalmetu da puste na miru. Pa toliko toga još treba napraviti u ovoj našoj jadnoj, maloj, napaćenoj rvackoj. Gdje je most za Pelješac, gdje je druga cijev kroz Učku, autoput Rijeka-Žuta lokva? Tko će to napraviti? Da neće možda ovi naši... debeli... A oni se tu sad ćapali za par litri piture!?

I zato je u meni, dragi moji, ovih dana neka zebnja. Da nam ne uzmu opet nekog „heroja“. Da, poglavito Istri, ne bi ostao samo „Projekt Zadar“.

Šta ima Istra od Projekta Zadar, pitate se? NIŠTA! Toga je mene i strah! Da nam ne ostane ništa! A povrh toga i dugovi. Neka se barem nešto vidi!

Tipo: vozim Tuareg, ali nemam za benzinu! Ali susjed to ne zna. On samo vidi Tuarega, a u takujin ne more zirnuti. Pa pati! I neka pati! Kapite?? I za kraj poruka Uskocima: ne dirajte nam naše vrle sinove! Neka živi HAC! Živio Kalmeta!

A za one koji nisu kapili šta je Maystor stija reć šaljem im smajlića koji namiguje!

Živio HAC, maystori naši!! (velemajstori!!)