Propadnimo otmjeno

...a pod otmjenim podrazumjevam otmjenost onoga lika iz "Alana Forda"...jer, proračun je ove godine u visini vrijednosti njegova kaputa.

Često mi u posljednje vrijeme dođe da se osvrnem na aktualnosti koje nas (nažalost) okružuju i dam svoj komentar u koliko-toliko duhovitom stilu, tek toliko da se razbije sumornost izvještajnog novinarstva. Ali toliko smo nisko pali, da bi se na iste moglo osvrnuti satirički. Iza satire treba stajati neki boemski, brilijantni um, a Maystor to definitivno nije.

I tako, u procjepu želje za uljepšavanjem ružne istine i nemoći izričaja, sasvim se spontano protiv krize odlučih boriti na drugačiji, meni jednostavniji, kontrafobični način. Do njega se može samo odmakom od okoline i lokalpesimizma.

Pa je u hipu i bez pretjeranog kalkulanstva, autor odlučio prihvatiti, više nego ljubazan, poziv Zaprešićkog prijatelja i pridružiti se novoj ekspediciji kojoj je osnovna zadaća otkriti koji tip humora u borbi protiv pesimizma upotrebljavaju Korzikanci, Sardi, Sicilijanci...

Čije je maslinovo ulje djevičanskije, more prozirnije, vino pitkije, stanovništvo ljubaznije...

Probat ću dobiti odgovore na ta pitanja, a dio doživljaja podijeliti sa vama. Neka vam ne bude krivo. Dobit ćete sve crno na bijelo, a u takujinu će vam ostati još kakova kunica, ko odlučite kamo na drugu stranu.

I tako, odrađujući zen mantru koja savjetuje da svake godine odete na neko mjesto gdje prije niste bili, ove godine Maystor bit će u jednom drugom izdanju i novom društvu.

Neće biti Njape i njegove megayamahe (šmrc!), neće biti elektrobicikla i energetskih napitaka. Krivine Jadranske magistrale zamjenjujem onim neistraženima, a za uzbrdice imam novi recept: manje ekološki, manje štedljiv, ali u izdanju sa, ispod autora konja, još 67 konjića upakiranih pod Suzukijev amblem. Da pojednostavim: Maystor od lika e-bikera uzima lik običnog, tj.normalnog bikera i u društvu Saše i Tanje i njihovog Intrudera šiba put Korzike. Da putopis ne bude presuhoparan, probat ću ga šibati on-line, a ne po memoriji nakon povratka.

Put ima i svoj studijski karakter, ali taj ću dio nastojati zadržati za sebe. Sve ostalo dijelim.

Eto....pa da konačno nešto dobijete i besplatno, što u današnje vrijeme i nije baš uobičajeno.

Ako vas to ne zadovoljava, za nešto značajno bolje obratite se na adresu g. Šukera (na upit šaljem njegovu mail adresu...također besplatno), a za još zahtjevnije tu vam je na raspolaganju i g. Škegro. Njihovom dobrotom i razumijevanjem financiran je i ovaj budući putopis. Nudila se za pomoć i gđa Kosor, ali sam je bahato odbio i zamolio da sredstva koja bi nama ponudila pametnije utroši na neku od predstojećih kampanja.

(dobro kakim, a?)

A pošto se dobro dobrime vraća, ja se nadam da će nas na ovom putu pratiti svako dobro.

I da ću se nagledati svakakvih čuda...ali i konstatirati da naši gosti imaju dobrih razloga doći kod nas.... te da nam marketing nije jače oružje.

Tako je bar bilo sa sverazvikanom Toskanom, ako se sjećate.

Sad gren jer ostalo je malo vrimena! A vrime su šoldi! Malo vrimena – malo šoldi!

Ali i to malo triba zameritat! A ako se sada raspišem, sutra ne zameritan ni to malo.

Pak sponzor neće biti kuntenat! A sponzor je zakon!

JA SAM ZAKON!!

Svragon i Šuker i Škegro!!

Idem ih zaboravit! Idem na put! Ne uništi me kriza jer ću se vratiti bogatiji! Za urtu njima!!

Do skorog čitanja vaš Maytor ( i nervozni stom iz garaže koji stalno gnjavi: kad će taj 18-ti... kad će taj 18-ti.....???)