Početna
Srijeda, 25.Prosinca 2024 (06:30:06) - Godina:22

Odaberite teme

O Portalu

Imaju li cenzurirani videospotovi s »tvrdim« rapom smisla?

Zabava, 13.04.2004.
(Izvor:hej/A.Bobinsky/dp)Novi hit repera 50 Centa “If I Can’t” samo je jedan u nizu rap hitova koji se emitiraju na radijskim postajama, ali i na televiziji u vidu spotova podložnih žestokoj cenzuri koju nameću javno mnijenje i vlasnici glazbenih TV-programa kakvi su MTV, njegova podružnica VH1 i ostali, bez obzira na to jesu li američki ili europski.
50 cent

Trend cenzure počeo je još 1980-ih, a jedan od najpoznatijih primjera iz tog razdoblja bio je spot za Princeov hit “Sexy MF”, u kojem Prince izgovara riječi “you sexy motherfucker”, na MTV-u jednostavno “izblendane” te se u spotu čuje samo ritam sekcija i vide Princeove usne koje izgovaraju dotičnu riječ.

No Prince nikad nije bio reper niti je u svim njegovim pjesmama zajedno bilo toliko prostota koliko ih ima samo u jednoj pjesmi Eminema, pokojnog Tupaca Shakura ili 50 Centa.

Po čemu se “If I Can’t” izdvaja od ostalih? Po tome što je trend pristojnosti i opreza već dulje prisutan s obiju strana Atlantika upravo u ovom spotu – glazbeno gledajući - dosegnuo vrhunac besmisla.

Budući da je MTV odustao od “biiiip” efekta na mjestu psovke, “If I Can’t” u video izvedbi zvuči poput uništenog CD-a ili kvara na audioliniji: svakih nekoliko sekundi stihovi se prekidaju te se neupućeni slušatelj može pitati je li mu sve u redu sa satelitskim prijmom ili televizorom.

Suprotno prognozama s kraja 1980-ih, kad je rap-glazba dosegnula pun zamah, popularnosti repera ne nazire se kraj. Osim što se žanr proširio svijetom, pa sada repaju Francuzi, Talijani, Nijemci, Hrvati i Japanci, neki su se reperi toliko komercijalizirali (uglavnom oni s Istočne obale SAD-a) da njihove albume kupuje klijentela koja do prije desetak godina nije htjela niti znati što je rap; u njihovim pjesmama nema prostota, oni snimaju duete s “divama” kakva je npr. Mariah Carey i ničim ne vrijeđaju uši publike, što znači da direktori MTV-a bez straha mogu emitirati njihove radove.

S druge strane, reperi sa Zapadne obale ili oni rijetki - poput 50 Centa ili Eminema - iz drugih krajeva SAD-a ostali su vjerni izvornom uličnom izrazu, sirovoj produkciji i rječniku ulice za koji se zna što podrazumijeva, a to je ono što nijedna glazbena televizijska postaja neće emitirati da na sebe ne bi navukla bijes roditeljskih i inih udruga koje smatraju da djeca nikad neće čuti psovku ako se ona izbaci iz videospota.

To rezultira nakaznim zvučnim zahvatima kakve je doživjela zlosretna 50 Centova pjesma, a koju će svaki iole ozbiljan ljubitelj “pravog” rapa, prateći je kao videospot na MTV-u ili nekoj drugoj glazbenoj TV-postaji, proglasiti besmislicom.

Je li 50 Cent danas toliko siromašan - kako mu govori ime - da bi trebao dopustiti ovakvo masakriranje svojih pjesama (što god mi o njima mislili) pitanje je na koje mogu odgovoriti on sam i – prije njega – njegova izdavačka kuća. Gore spomenuti poklonici “pravog” rapa sigurno ne gledaju MTV. Za koga onda 50 Cent snima spotove? Za sponzore i novac, naravno. Ako je tako, koliko treba vjerovati njegovu buntovništvu? O tome bi trebali razmisliti bezbrojni klinci diljem svijeta koji se povode za reperskim idolima koji, poput Tupaca Shakura (dolje) živote nerijetko završavaju preranom i nasilnom smrću u obračunima uličnih bandi iz kojih nikad, bez obzira na slavu i bogatstvo koje su u međuvremenu stekli, nisu izašli.
Tupac Shakur

Međutim, ovo nije sociološka studija nego tekst o utjecaju cenzure na samu glazbu. Čemu gledati spot za pjesmu u kojem je uklonjeno pola teksta, a u ovom paradoksalnom primjeru i veći dio glazbe? Videospotovi su danas industrija u koju se ulaže i na kojoj se zarađuje mnogo novca, ali se snimanje spotova unaprijed osuđenih na nasilne i neprestane prekide ili, još gore, tzv. “biiip”-ove svejedno čini besmislenim. Žrtve cenzure su često i rokeri, no, u usporedbi s reperskim, njihov je rječnik šekspirijanski, pa je i nasilje nad glazbom kao rezultat cenzure daleko blaže. Kao dio muzičke industrije videoprodukcija je, da se grubo izrazimo, glazbi već odavno oduzela glazbu, na što je prvi upozorio sam MTV pokrenuvši potkraj 1980-ih seriju “Unplugged”. Bez spektakularnih režija, digitalnih efekata, zanosnih plesačica i studijskih čarolija, “Unplugged” je jasno i glasno pokazao tko “ima pjesmu”, a tko je bezvezni industrijski produkt.

Vidjet ćemo hoće li upravo 50 Cent, ponosni vlasnik devet stranih objekata (metaka) u nabildanom tijelu, i njemu slična bratija pokopati reperski dio industrije glazbenog videa. Do tada ćemo slušati “biiip”-ove ili iznenadne prekide kojih u pojedinom spotu zna biti i više od 50 (per)Cent.

Ali ne propustimo još jednu priliku da se začudimo HTV-u, koji, iako cenzurira sve i svašta, u redovnom programu bez cenzure emitira spot “Prikaze” Ede Maajke - zajedno sa stihom “jebo li vas onaj šupak Eminem - da vas jebo”.


Mobilna verzija članka

Oglasi