Vozili smo: skuter Honda Silver Wing 600 (2001. godište)

(Izvor:dp)Autor ovih redaka imao je prilike voziti svakakve motocikle i skutere, pa kad je red došao i na Hondin maxi skuter od 600 kubičnih centimetara, normalno je da se o tom doživljaju napiše nekoliko redaka. Osim toga, takav cestovni ljepotan i zaslužuje da se o njemu piše.Neću ovdje previše o tehničkim detaljima jer njih ionako možete pronaći na bezbroj mjesta na internetu. Mjesta za pisanje, osim toga, nema previše, pa ću se koncentrirati na osobno iskustvo.

Na prvi (i drugi, i treći itd.) pogled skuter je više nego impozantan. Kako po dizajnu, tako i po dimenzijama i tehničkim rješenjima koja su vrijedni Japanci na njemu primijenili. Impozantna je i cijena od cca. 10.00O€ pa će netko razmažen velikim motociklima (poput mene) reći da je to previše za skuter, da su kotači premaleni, da je skuter težak, da ovo, da ono... Međutim, Silver Wing je prije svega namijenjen onima koji imaju manje afiniteta prema "brijalicama" a više prema udobnoj, brzoj vožnji. Jer, taj skuter potegne i do 170 km/h i nemali je broj iznenađenih vlasnika automobila kad ih preteknete pri tim velikim brzinama. Ipak je to skuter, zar ne?Od Yamahinog T-Maxa i Suzukijevog Burgmanna, na području tržišta skutera uvedeni su novi, visoki, nebeski standardi. Tako ovaj skuter ima vrlo "automobilističku", raskošnu instrument tablu. Tu ćete naći hrpu stvari na koje ste nenavikli na motociklima i jeftinijim skuterima pa čak i na jeftinijim automobilima. Npr, dvostruki trip counter. Desno ispod volana je, vjerovali ili ne, poluga ručne kočnice!

Komande su ergonomski savršene (kao i inače kod Honde), remeni prijenos uglađen do krajnjih granica i ne vara dojam da je savršeno sposoban ne malu snagu motora prenijeti na kotače odnosno cestu. Kočnice su ABS a ugrađen je i Single CBS sustav pa kad zakočite stražnjom kočnicom, sustav automatski dozira kočenje prednjom, čime se povećava sigurnost i stabilnost skutera pri kritičnim ali i pri normalnim kočenjima.

Svoje duge noge (191 cm visine) bez problema sam "pospremio" ispod prednje konzole pa sam na oko 700 km dugom putu tokom dva dana sjedio doslovno kao u fotelji, sa nogama ispruženima prema naprijed. U pretinac koji se može zaključati stane jednoipolitarska boca ili hrpica opreme kao što su rukavice, marama, potkapa, lanac sa lokotom i sve što vam na pamet padne. Sa desne je strane pretinac koji se otvara pritiskom i savršen je za putne dokumente, račune, sitniš za cestarinu i tunelarinu itd. Pod sjedalo stanu dvije integralne kacige i još ponešto opreme. Kako sam putovao bez suvozača, uopće nije bilo potrebe za dodatnim koferom jer je sva zimska oprema (ali doslovno sva) stala pod sjedalo.

Mjesta za suvozača ima u obilju a sjedalo je toliko široko i ugodno da nema šanse da vas nakon nekoliko stotina km vožnje spopadnu bolovi u bilo kojem dijelu tijela. Iza vozačevih je leđa kožni greben koji predstavlja više nego koristan oslonac i učvršćuje kićmu.

Svjetla su moćna, dvostruka. Halogenke noć pretvaraju u dan. Zaštita od vjetra je više nego solidna i ovo je veliki plus skutera u odnosu na motocikle a vjerujte mi da znam što govorim jer sam tisuće i tisuće kilometara prevalio na temperaturama oko nule. Ovoga je puta temperatura uglavnom bila oko minus jedan Celzija ali ni u jednom trenutku mi nije bilo hladno.

A sad nešto o vožnji: start sa mjesta je ugođen blokadama. Do otprilike 80 km/h elektronika mu ne dozvoljava da se "razvrti" i time je spriječeno opasno proklizavanje. Nakon 80 km/h ubrzava koristeći maksimalan obrtni moment i ubrzanje od 80 do 150 je bolje od vjerojatno svih automobila cjenovnog razreda do 50.000€. Od 150 do 170 km/h je ubrzanje nešto sporije, što je i normalno. Ono što zadivljuje jest to da skuter čak i na velikim uzbrdicama uspijeva ubrzati do 150, 160 km/h.

Upravljivost ovog skutera je odlična. Na cesti prema Pazinu (koju svi poznajete) zavoje bez teškoća možete savladati brzinama od 120-140 km/h. Pri većim brzinama vožnja postaje "kvrgava" a skuter pomalo "bježi" gubeći ravnotežu i smjer, no, ako uzmemo u obzir činjenicu da cesta nije pista, skuter je odličan za sve režime vožnje van Grobničke piste. Slalomiranje po zavojima je ugodno (iako meni pomalo neobično u tom položaju koji više odgovara chopperu nego skuteru) a čak i nagla kočenja nisu opasna. Isprobao sam i nagla kočenja po zavojima te zadovoljno zaključio da se uz malo znanja i iskustva može izbjeći teoretski svaka prepreku i opasnost.

Zavoje po Gorskom kotaru odvozio sam više nego živahno, naginjući se do (mojih) krajnjih granica. Kako se kasnije ispostavilo, skuter može i više jer je od ruba kog je ostavilo moje naginjanje do fizičkog ruba gume ostalo više od pola širine palca!

U usporedbi sa motociklima, Silver Wing je težak, spor, trom. U usporedbi sa skuterima je brz, eksplozivan, udoban, uglađen, pravi gospodin. Kako skuter treba uspoređivati sa skuterima, konačna je ocjena: odličan. Onome tko si može priuštiti toliki trošak toplo ću ga preporučiti jer je osim za otvorenu cestu dobar i za grad. Onima koji vole ostavljati utisak na druge reći ću samo da je Silver Wing bio atrakcija na doslovno svakom mjestu na kom sam ga ostavio parkiranoga.

Sljedeća slična stvar koju želim isprobati je Suzukijev novi Burgmann. Nadam se da će mi ovoga ljeta "dopasti šaka" pa ću napisati usporedbu sa ovim ljepotanom.

Zahvaljujem gospodinu Gordanu Bosancu iz tvrtke "Contigo" na posuđenom skuteru i ukazanom povjerenju.