Osiromašeni Talijani odustaju od feragosta

Ljetna žega nije jedini uzrok polupraznih ulica u Trstu (Hajrudin Merdanović/24sata/Pixsell)

Situacija je u Italiji poprilično složena: u ponedjeljak je milanska burza u samo jedan dan "izgorjela" 16 milijardi eura. Talijanski financijski sustav nalazi se pod udarom špekulacija, netko veli da bi mogao krahirati. Jedno je sigurno: u Italiji se sve lošije živi, novca ima sve manje, talijanske su obitelji zadužene i pod pritiskom neimaštine drastično se mijenjaju ustaljeni običaji, međe koje valja svakako uvrstiti i ritual godišnjeg odmora (popularnog feragosta), odlazak na more ili u planine tijekom kolovoza.

Malo tko si može priuštiti tjedan dana na moru, Talijani najčešće izaberu jednodnevno ili dvodnevno (krajem tjedna) putovanje, no ovih je dana cijena benzina skočila na 1,67 eura za litru, dizel je nadomak granice od 1,5 eura, troškovi autoceste rastu pa im i to otežava život.

Talijanska vlada predložila je financijski manevar od 47 milijardi eura ne bi li do 2014. godine smanjila javni dug, čeka se odluka parlamenta. Njemačka kancelarka Angela Merkel u ponedjeljak je telefonirala Berlusconiju i zatražila od Italije da što prije počne s planom sanacije duga.

No, neće biti lako jer je prijedlog vlade polučio oštar prosvjed jedinica lokalne samouprave, sve su regije ustale jer država će dobar dio duga pokriti sredstvima koja će oduzeti od regionalnih i općinskih proračuna. S obzirom da poveći dio socijalnog programa zaštite najugroženijeg dijela populacije otpada na jedinice lokalne samouprave, najavljeni rez odrazit će se na kraju na standard prosječnog talijanskog građanina.

U takvoj situaciji proveli smo kratku anketu među stanovnicima regije Friuli-Venezia Giulia koja je poprilično vjerodostojna u prikazivanju stanja svijesti kod naših susjeda. Pitali smo naše sugovornike boje li se ove situacije i koliko je po njima sadašnja vlada odgovorna za stanje talijanskog financijskog i gospodarskog sustava.

Fabio Delbello, nastavnik u srednjoj školi u Monfalconeu: - Italija se nalazi pod udarom burzovnih špekulacija i situacija je zabrinjavajuća, to je objektivna činjenica. Normalno, svi u Italiji prate razvoj događaja u Grčkoj, Portugalu, Irskoj jer teoretska mogućnost da se kod nas tako nešto dogodi postoji. Po prirodi sam optimist, bavim se politikom i nedavno sam izabran u pokrajinsko vijeće Gorice.

Politika može puno toga učiniti, ali treba veće jedinstvo i hrabrije nastupanje vodećih političara. Financijski manevar koji je predložila vlada nije hrabar i ne odgovara izazovu vremena. U biti, vlada Silvija Berlusconija ograničila se na rezove u javnoj potrošnji i na povećanje poreznog pritiska. Ministar gospodarstva osmislio je plan koji oduzima jedinicama lokalne samouprave novac kojim općine, regije i pokrajine financiraju socijalne programe: uzimaju nama i tako osiromašuju prosječnog građanina.

Nedostaju u tom programu planovi oživljavanja privrede, država uzima, a zauzvrat ništa ne daje privredi koja stagnira. Kod nas u regiji Friuli-Venezia Giulia mala i srednja poduzeća zapala su u duboku krizu, posla nema, a i fondovi za pomoć nezaposlenima će se u dogledno vrijeme isprazniti.

Franco Fornasaro, vlasnik ljekarne u Cividaleu: - Zabrinut sam jer se strah odražava na tržište rada: nitko više ne ulaže, kapital miruje i svaki dan gubimo nova radna mjesta. Stvorena je negativna klima, a za to dio odgovornosti snose i mediji, koji šire apokaliptičke vizije raspada sistema; sve je crno i negativno i, normalno, to ne pogoduje privredi.

I tamo gdje novca ima, malo tko ulaže, čekaju se bolji dani pa cijeli sustav stagnira. Bojim se da će ubrzo doći do porasta kamata, talijanske su obitelji zadužene i to će dovesti do dodatnog širenja neimaštine. Ipak, mislim da u Italiji scenarij poput onog u Grčkoj nije moguć jer su naše banke u načelu zdrave, mogu računati na ušteđevinu talijanskih građana. Kod nas banke nisu zadužene poput grčkih ili irskih, situacija je drugačija, kod nas je država zadužena, bankarski sustav može preživjeti krizu. Ipak, ne shvaćam zašto je došlo do tolike razlike između južne i sjeverne Europe.

Jedno je sigurno - pred nama je europska i svjetska kriza, talijanska vlada dodala je nešto svojega u tom općem brodolomu, ali ne možemo na nju svaliti svu odgovornost. Berlusconi nije kriv, ali moramo priznati da je podcijenio opasnost, da je malo učinio za stvarno oživljavanje privrede.

Krizu promatram i kroz svoj rad u ljekarni - umirovljenici čekaju mirovinu i kad im tijekom mjeseca ponestane lijeka, kupuju ga na dug. To je neobično za Friuli, jer su ovdašnji žitelji skrbni, paze na svaki euro, jako su ponosni pa im je teško pitati. Kad to učine, znači da stvarno nemaju, da im je doista teško.

Edoardo Kanzian, umirovljenik, kulturni djelatnik iz Trsta: - Imam 72 godine, primam mirovinu od jedva tisuću eura, već trideset godina član sam udruženja novinara i publicista i ne bojim se ničega, iako poštujem taj osjećaj jer je svojstven ljudskoj prirodi. Pred špekulacijama i krađama strah treba odstraniti i boriti se protiv toga, treba biti aktivan.

Iza nas rade nevidljive ruke, manipuliraju nama kao ovcama, ljudi su zabili glavu u pijesak i čekaju, sve je poprilično iracionalno. U toj kriznoj situaciji netko gubi, a netko masno zarađuje, rascjep između bogatih i siromašnih sve je dublji i to je problematično, toga se stvarno bojim. Američka je vlada poklonila bankama stotine milijardi dolara, što ako ta država krahira? Trenutno se ratuje u 34 regije svijeta, ratni vihor mogao bi se proširiti.

Korijeni talijanskog javnog duga sežu u dubinu naše republikanske povijesti, nije dug jučer stvoren, no jedno je sigurno: današnja je vlada najgora od 1946. godine naovamo. Dug raste, a kvaliteta života opada, gdje su korelacije, tko je progutao novac, gdje su krivci?

Evo, danas dok zemlja tone naš predsjednik vlade zaokupljen je problemom isplate kazne od 560 milijuna eura njegove tvrtke Fininvest. Normalno, svijet nas promatra, važe stupanj slabosti vlade i napad na naš financijski sustav se pooštrava. (Iz Trsta Elio VELAN)