Djeci ne smijemo uskratiti bajku

(Izvor:Novi List/Mx)Zrinka Kolak-Fabijan, istaknuta glumica HNK Ivana pl. Zajca, nova je ravnateljica Gradskog kazališta lutaka Rijeka u sljedećem četverogodišnjem mandatu. Njen izbor, kao što je to već uobičajeno u Rijeci, nije prošao posve glatko i bez političkih prepucavanja. Polemičke tonove među vijećnicima Grada Rijeke izazvala je naknadna odluka Poglavarstva, koje je umjesto Denisa Brižića, kandidata Odbora za izbor i imenovanja Gradskog vijeća, predložilo Zrinku Kolak-Fabijan. Na kraju je i broj vijećničkih glasova prevagnuo u njenu korist, pa je riječko Gradsko kazalište lutaka, nakon Srećka Šestana, dobilo ravnateljicu. Budući da atmosfera oko izbora nije bila najugodnija, pitali smo Zrinku Kolak-Fabijan kako se ona osjećala promatrajući političko nadmetanje među vijećnicima.
– Takvo ponašanje nije me previše iznenadilo. Kad čovjek svakodnevno prati politiku i čita novine vidi mnoge stvari koje su potpuno kontraproduktivne onomu zbog čega su ti ljudi izabrani. To je vjerojatno u ljudskoj prirodi. U prvi mah bila sam dosta zbunjena, a onda sam sve više počela uživati. Sad kad je sve završilo mislim da sam možda pogriješila. Trebala sam otići za govornicu i zahvaliti se onima koji su mi ukazali povjerenje, a onim drugima poručiti da nisam razočarana ili uvrijeđena. Žao mi je što nisam pisac, jer bi se na temelju ove situacije u Gradskoj vijećnici mogao napisati kazališni komad.
Naravno da mi je kao osobi koja je ovomu gradu dala trideset svojih umjetničkih godina bilo žao što smo Denis Brižić i ja dovedeni u takvu situaciju. Bilo bi mi draže da sve to nismo morali čuti. Ali, kako je vrijeme odmicalo bilo mi je sve zabavnije. Više me ništa ne iznenađuje. To smo jednostavno mi, i sve što nam se događa to i zaslužujemo. Nemam što drugo reći.
Jedan vijećnik govorio je o egu. Mislim da je to danas veliki problem, ne samo u politici, nego u svim strukturama, pa tako i u umjetnosti. Danas smo u demokraciji svi jako otvoreni i svatko misli da može reći što želi, ali nismo dovoljno obrazovani i tolerantni. Teško je obnašati vlast bilo koje vrste, jer je za sve u životu potrebna zrelost.


Ljudski »pritisak«

Zašto ste se odlučili prijaviti na natječaj za ravnatelja Gradskog kazališta lutaka Rijeka, s obzirom na to da ste u matičnom kazalištu ostvarili zapažene uspjehe, a kao glumica još uvijek imate što dati?
– Za to ima više razloga. Prvi je taj što su me djelatnici lutkarskog kazališta već dva posljednja mandata nagovarali da se prijavim na natječaj. Međutim, meni to tada nije padalo na pamet. Imala sam predivnu obitelj, krasan posao i nisam nalazila prostora za više od toga. Zadnji poziv lutkara stigao je u vrijeme kad smo radili predstavu »Sve o Žaklinama«. Ponovno su me zamolili da se javim i izvršili na mene jedan ljudski »pritisak«. Razmišljala sam što bi to značilo u odnosu na moju situaciju u teatru i ono što mi je bilo značajno.
Stjecajem životnih okolnosti našla sam se u situaciji koja je za mene nova i promijenjena, tako da sam imala potrebu svaki dan raditi. Shvatila sam da bi mi to u ovom trenutku bilo izuzetno korisno i to je prevagnulo u mojoj odluci da se javim na natječaj.
Kakva je vaša vizija Gradskog kazališta lutaka Rijeka u sljedećem razdoblju?
– Dobro poznajem riječki lutkarski ansambl i imam neke ideje kako bi se rad u ovom kazalištu mogao poboljšati. U svom programu namjerno nisam navodila nikakve naslove, jer mislim da je to na neki način neozbiljno. Tek kad čovjeka izaberu na neku funkciju, stječe pravo da s ljudima razgovara. Kad i stupi u kontakt s redateljima, oni ipak u određenom smislu imaju pravo izbora i vlastitog afiniteta. Više sam razmišljala o tome da dovedem kvalitetne ljude, nego o samim naslovima. Iz svoje preduge prakse znam koliko smo puta samo formalno stavljali neke naslove, a poslije nitko to previše nije kontrolirao. Budući da postoji sloboda da se jedan naslov može zamijeniti drugim, smatrala sam da to ipak nije primarno za natječaj.


Atmosfera međusobnog povjerenja

Mislila sam da je najbitnija osobnost. Ako jedan čovjek kroz svoj rad i rezultate tijekom određenog niza godina investira u sebe, čini mi se da bi to trebala biti njegova osobna iskaznica i da je ona najvažnija u ovakvim situacijama. Zato sam u prijavi iznosila više neke svoje životne stavove i nisam išla u veliku širinu. Nisam, na primjer, navodila koje sam sve nagrade dobila i slično. To mi se činilo nevažnim, pa čak na neki način i neprimjerenim. Zbog toga je moj program, pretpostavljam, izgledao malo drugačije od drugih. Možda je za ljude koji dovoljno ne poznaju problematiku djelovao nekako suviše »prazan«. Pisala sam o nekim drugim stvarima: o problemu glumca, o njegovom subjektivnom osjećaju i doživljaju.
Meni je najvažnije stvoriti dobru atmosferu, gdje će se ljudi osjećati kao obitelj s mnogo međusobnog povjerenja, jer kad se stvori kreativna situacija iz nje se može sve dobiti. Ne pada mi na pamet da se postavljam odozgo, kao supervizor i šef, odnosno kao netko tko ima jaki ego i svojom funkcijom može dijeliti drugima pravdu i odlučivati o njihovim sudbinama.
U programu ste naveli da mandat namjeravate početi s već dogovorenim repertoarom bivšeg ravnatelja Srećka Šestana. Znate li o kojim se projektima radi?
– U ovom trenutku ne znam što je Šestan sve dogovorio, gdje je potpisan ugovor i što je u postupku. Tako sam odlučila postupiti iz čisto financijskih razloga, jer ne smijem dopustiti gubitak u startu. Oni projekti za koje su potpisani ugovori ići će dalje. Mislim da je to korektno. Ne vjerujem da je Šestan stavio neki naslov koji bi bio takav promašaj da bih ja to sada skidala.