Hrvatski brod previše je skup

(Izvor:Novi List/Mx)U Hrvatskoj će konačno, nakon dvadesetak godina, krenuti organizirana gradnja novih ribarskih brodova. Veliki projekt zacrtan je u Nacionalnom programu proizvodnje i potrošnje ribe u Republici Hrvatskoj, što ga je prošle godine izradila Uprava ribarstva Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, a potom usvojila Vlada. Obnova i povećanje nacionalne ribarske flote nameće se kao nužnost, veliki posao što ga treba napraviti kroz sljedećih nekoliko godina, obavezno prije ulaska u Europsku uniju, kao što do tada moramo napraviti i druge velike investicijske zahvate, ponajviše u oblasti poljoprivrede i prehrane.
Izgradnju ribarske flote pokrenula je Uprava ribarstva, a u realizaciju projekta uključena su sada tri ministarstva – mora, gospodarstva i poljoprivrede, a na određeni način i Ministarstvo prosvjete. Svatko od njih trebao bi odraditi svoj dio posla na temelju podloga što su pripremljene u sklopu Nacionalnog programa. Prvi, a možda i najvažniji korak u tom velikom poslu koji bi kroz pet godina trebao rezultirati s 30 novih ribarskih brodova vrijednih 45 milijuna eura, bilo je jučerašnje otvaranje ponuda za gradnju »Hrvatskog ribarskog broda«. Na natječaj Ministarstva mora, prometa, turizma i razvitka javila su se četiri brodograditelja sa svojim projektima. Neovisno o tome što tko od njih nudi, kakav brod i po kojoj cijeni, saslušali smo razmišljanja ribara. Kakav brod njima treba i kolika bi trebala biti njegova cijena, to je ono najvažnije.


Dva projekta – plivaričari i koćari

– Ne bi se smjelo raditi višenamjenski brod, to bi bio promašaj, mišljenja je Ivan Bočina, direktor riječke tvrtke Ugor, specijalizirane za ulov male plave ribe, član radne grupe za gradnju »Hrvatskog ribarskog broda«, što ju je imenovala Uprava ribarstva. Plivaričari i koćari osnovni su ribarski brodovi u hrvatskom morskom ribarstvu, a njihove su perfomance posve različite, tako da se jedan brod ne može koristiti za oba načina ribolova. Zato, smatra Ivan Bočina, treba napraviti dva osnovna projekta »Hrvatskog ribarskog broda« – plivaričara i koćara. Po njegovu mišljenju, ne bi valjalo odmah krenuti u masovnu gradnju. Trebalo bi najprije napraviti prototipove, određeno vrijeme iskušavati ih u praksi, da bi se spoznale njihove dobre i loše strane, pa na osnovi takvih spoznaja nastaviti daljnju gradnju nove ribarske flote. I kroz model financiranja treba ribarima omogućiti što povoljnije uvjete, bolje od onoga što im se sada nudi.
– Važno je da se kreće naprijed. Vjerujem da će ubrzo početi gradnja prvih hrvatskih brodova. Dobro je i to što nam se banke približavaju, nude povoljnije kredite. Ja sam optimist! U životu i poslu uvijek tražim pozitivne strane, pa i ovdje vidim dobar ishod za hrvatske ribare, ističe Ivan Bočina.

Brodovi iz Turske

U posljednje vrijeme hrvatska ribarska flota popunjena je određenim brojem brodova kupljenih u Turskoj. Ti brodovi nisu posve novi, ali nisu ni jako stari – otprilike oko 5-6 godina, neki i noviji. Brodovi su kvalitetni, a zajedno s najkvalitetnijim opremanjem, ističu njihovi kupci, jeftiniji su nego što bi u nas stajao samo trup novog broda.
I krenula je priča da je samo na širem riječkom području u posljednje dvije-tri godine kupljeno 12 turskih ribarskih brodova. Ipak, nije tako. U posljednje dvije godine iz Turske su u Hrvatsku uvezena samo četiri ribarska broda – tri na riječkom području i jedan na splitskom. Istina, u Turskoj je kupljeno više brodova, najviše drvenih za turizam, a kupljene su i neke jahte, poput one Gorana Ivaniševića.

Brodovi za Brazil u drugoj priči

U priči o gradnji »Hrvatskog ribarskog broda« pojavila se ideja da bi to mogao postati naš izvozni proizvod. Nju je posebno pojačala informacija o boravku izaslanstva brazilskog ribarskog gospodarstva u našoj zemlji. U razgovorima o suradnji spomenuta je i ideja da bi naša zemlja mogla sudjelovati u gradnji brazilske ribarske flote, po nekima, upravo s brodovima iz našeg programa.
To je nemoguće, tvrde ribari. Posve je drukčija klasifikacija brodova za Jadransko i Sredozemno more, o Atlantskom oceanu da se ne govori. Takav brod možemo graditi, ali on mora biti posve drukčiji projekt. Za njega se moramo tržišno nametnuti u međunarodnoj konkurenciji.
Talijani ispunjavaju želje

Za razliku od njega, manje optimizma nudi Romeo Mikičić, profesionalni ribar iz Rijeke. On je skeptičan prema mogućnosti gradnje hrvatske ribarske flote na domaćim navozima. Njegova iskustva ne nude previše optimizma u povoljan rasplet obnove nacionalne ribarske flote.
– Namjeravam graditi novi brod i već osam mjeseci radim na tome. Skupljam ponude s raznih strana, razgovarao sam s našim brodogradilištima, više puta bio u Italiji, odlazio sam i u Tursku. Ako se u nas nešto ne promijeni, čini mi se da ću morati novi brod naručiti u Italiji. Ja znam točno što meni treba, oni su mi spremni ispuniti sve želje, priča Romeo Mikičić.
Prije nešto više od dvije godine u Brodogradilištu Kraljevica sagrađen je novi željezni ribarski brod – koćar »Petar Pan«. Kako nam kaže Romeo Mikičić, njegova cijena bila je 1,3 milijuna DEM. To je bio prototip, a cijena prototipa uvijek je najveća. I on je želio graditi isti takav brod jer se pokazao kvalitetnim. Zajedno s još dvojicom ribara zatražio je ponudu – za tri broda. Predračun za isti takav brod sada je iznosio milijun eura. Tražitelji ponude nisu mogli vjerovati. Za tri broda u seriji očekivali su znatno nižu cijenu, a brod je sada 80 posto skuplji. Njihovo iznenađenje bilo je još veće i neugodnije kad su od pulskog Tehnomonta dobili još skuplju ponudu – veću za 200 tisuća eura po brodu. Najpovoljnije uvjete, kako kaže, ponudio im je riječki »3. maj«. Romeo Mikičić tvrdi da se isti takav brod 1996. godine mogao dobiti za 900 tisuća maraka. I ne može vjerovati da su cijene toliko porasle.


Razlika u cijenama

– U nekoliko navrata bio sam u Italiji i ne mogu vjerovati kolika je razlika u cijenama. Posjetio sam brodogradilišta u Anconi i Civittanova Marche, dva bolja talijanska brodogradilišta specijalizirana za gradnju ribarskih brodova. Usput moram spomenuti da se u Italiji više ne grade drveni ribarski brodovi, propisi EU to ne dopuštaju. Ponuda za brod istih karakteristika kakav sam želio graditi u našem brodogradilištu, brod po iskustvu ribara s najsuvremenijom opremom, iznosi također milijun eura. Ali, kompletan trup tog broda je od visokokvalitetnog inoxa. To je prva cijena, a savjetnici su mi rekli da kroz pregovore s brodograditeljem mogu doći do cijene od 900 tisuća eura. Vidio sam te brodove, i u fazi gradnje i one koji već rade, građeni su od vrhunskog inoxa, a završna obrada im je kao na jahtama, žali se Mikičić.
Romeo Mikičić ističe da je razradio sve varijante jer, kako kaže, u takav posao se ne ulazi brzo. Kod naših brodogradilišta smeta ga što nude nepovoljne uvjete, bez definiranih rokova isporuke. Tvrdi nam da Talijani nude rok isporuke od 10 mjeseci po sistemu »ključ u ruke«. I uvjeti plaćanja su neusporedivo povoljniji – posljednja rata u iznosu 25 posto ukupne investicije isplaćuje se nakon isporuke. Za talijanske ribare uvjeti gradnje novih brodova još su povoljniji. Njima država osigurava 40 posto bespovratnih sredstava, a kredite dobivaju na 15 godina uz 3,5 posto kamate. Ovo što se nudi u našem programu gradnje ribarske flote nije povoljno, smatra Mikičić. Rokovi isporuke su neizvjesni, moglo bi se dogoditi da odmah nakon isporuke prva rata kredita dođe na naplatu.
– Prema ponudama što sam ih dobivao, i uz 30 posto državne subvencije, gradnja novog broda u našim brodogradilištima bila bi mi skuplja nego novogradnja u Italiji. Vodio sam u Italiju i predstavnika HBOR-a, da se osobno uvjeri u ono što nude tamošnja brodogradilišta. Ne vjerujem da ćemo kroz državni natječaj dobiti povoljnije uvjete gradnje ribarskih brodova.