Dan mladosti - nekadašnji praznik

(Izvor:dp)Na današnji se dan u vrijeme "one" države (SFRJ) uvelike slavilo jer je to službeno bio rođendan onoga koga se smatralo (a mnogi ga i danas smatraju) "najvećim sinom slavenskih naroda svih vremena", Druga Josipa Broza Tita.

Zapravo to nije datum njegovog rođendana, no oni koji pamte dane njegove vladavine znaju i da to onda nije bilo jako bitno. Datum se jednostavno prilagodilo jer je to netko ocijenio korisnime i nitko se radi toga nije bunio (barem ne glasno).

I danas neki poklonici ove kontroverzne, nesumnjive legende, slave obljetnice vezane uz njega, što je i razumljivo. Koliko god nekome bio odbojan (kao recimo nacionalistima), Josip Broz Tito bio je političar od kalibra, imao je karizmu zahvaljujući kojoj svi naši današnji političari, kad bi mu bili suvremenici, teško da bi mu mogli izviriti iz džepa.

Suosnivač je Pokreta nesvrstanih, žongler koji je, dok je god to bilo moguće, hodao po tankoj žici između dva zavađena bloka. Jugoslavija je bila tampon zona između Istoka i Zapada. Bila je dovoljno crvena (komunistička) da bi se svidjela komunističkom bloku ali istovremeno i prilično ružičasta pa se svidjela i Zapadu.Dan Mladosti bio je poseban dan u doba Jugoslavije. Staro i mlado slavilo je rođendan svog voljenog vođe. Štafeta mladosti nosila se po cijeloj državi, predavala od ruke do ruke, da bi je na koncu te trke, 25. svibnja svake godine, odabrani omladinac ili omladinka na stadionu JNA u Beogradu uručili voljenom predsjedniku. A dobiti priliku da se štafetu osobno preda Josipu Brozu Titu bila je daleko veća čast od kojekakvih današnjih izbora za miss, mistera, facu godine, superstara ili što već Amerikanci nisu izmislili a mi Europljani prihvatili.

Ta centralna svečanost svakog 25. svibnja u godini zvala se "slet". Ne sjećam se više po kakvom se ključu biralo one koji će u toj manifestaciji sudjelovati prigodnim programom (parada, gimnastika, puno koreografije i prije svega masovnost i uniformiranost) ali znam da su pripreme za to, kad su se događale u našoj, porečkoj školi (koja se nekad zvala Osnovna škola "Bratstvo i jedinstvo"), bile jako ozbiljne i ekipa je bila prilično sretna što će otputovati u Beograd.Sada tog sleta više nema, što nije ni čudno jer je i raspala država čiji je Josip Broz bio predsjednik, a ni sam Tito nije među živima već više od dva desetljeća. Umjesto sleta u Beogradu, danas neki entuzijasti (uglavnom starije, poddmakle dobi) taj praznik sjetno slave u Kumrovcu, Titovom rodnom mjestu.