Mala galerija: otvorenje izložbe Jasmine Krajačić ”My Way” i koncert benda ”Projekt Trnsko”

Projekt Trnsko

U petak, 17. 8. 2012. u 20 sati u Maloj galeriji održat će se otvorenje izložbe Jasmine Krajačić: My Way. Autorica će se predstaviti serijom slika na kojima prikazuje svoje glazbene idole: Sex Pistols, The Clash i Ramones.

Nakon izložbe na stepeništu kazališta nastupit će Cover/Punk/New Wave Band "Projekt Trnsko" koji u svom repertoaru izvodi i pjesme navedenih bandova.

Izložba će biti otvorena do 2. 9. 2012. svakim danom osim ponedjeljka od 10 - 12 i 19 - 22 h.

Jasmina Krajačić rođena je 26. 07. 1968. godine u Zagrebu. Nakon završene škole Primjenjenih umjetnosti, smjer slikarstvo, upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1992. diplomirala je na grafičkom odjelu, u klasi prof. M. Šuteja. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik. Član je HDLU-a i HZSU-a.

MY WAY

Je li punk još uvijek živ? Pitanje očito nije baš napeto novim generacijama jer već dugo nisam na zagrebačkim fasadama vidio svježe ispisanu nekad vrlo popularnu frazu ˝Punk's not dead˝. Posljednji primjer takvog propitivanja mogla je ljetos vidjeti malobrojna publika makedonskog filma ˝Pankot ne e mrtov˝, koji je nakon Motovunskog festivala dvije večeri igrao i u Zagrebu. Glavni protagonist filma je olinjali četrdesetineštogodišnji bivši pjevač punk banda, pa je jasno da se tu radi o svođenju računa generacije koja je mladost proživjela u ˝zlatnim˝ sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća, dakle nekoj vrsti nostalgije-arta. Današnje umjetnike nadahnjuju kojekakvi razlozi i utjecaji pa tako ni nostalgiju kao moguću inspiraciju nije pametno olako otpisivati. Slikarica i grafičarka Jasmina Krajačić sama je svojim tekstom objasnila da je neka vrst nostalgičnog prisjećanja na spomenuto razdoblje utjecala na odluku kakvim se radovima predstaviti na ovoj izložbi. No ako su već u izboru motiva prevladale emocije, u njihovoj je izvedbi prednost dobio - racio.

Umjetnica se nije prepustila nekakvoj nekotroliranoj ekspresiji već je ˝ohladila˝ cijeli postupak suočavanja s fetišima iz mladosti, koristeći za nastanak naizgled uobičajenih slika na platnu prvenstveno fotografije pronađene na internetu, koje je potom na različite načine kompjutorski ˝obrađivala˝. Tim se principom rada naravno služila i ranije ali, nakon razdoblja u kojem je, valjda baš pod utjecajem mogućnosti različitih programa, možda i odveć otklizala u geometrijsku apstrakciju, sad ponovno njezina platna popunjavaju ljudske figure, dobro poznate ˝face˝ koje su odavno zaslužile visoka mjesta u svim pregledima pop kulture dvadesetog stoljeća. Članovi tri banda koje sama nabraja bili su nekad glazbeni idoli čije je uratke nestrpljivo iščekivala i potom beskonačno preslušavala a dio te fascinacije, uvjeren sam, dolazio je ne samo iz njihovih songova već i iz posebnog garda, stava, imagea. Iako su se svjetonazorski suprostavljali i modnom establišmentu, ˝Pistolsi˝, ˝Clash˝ i ˝Ramonesi˝ bili su itekako dobro ˝dizajnirani˝ u svojoj odjeći, pozama, natpisima. Materijal kojega se dakle umjetnica dohvatila već je u inicijalnoj fazi, a kod nje su to bile fotografije, bio očigledno vizualno atraktivan. No fotografija je bilo mnogo pa se prvi dio kreativnog procesa sveo na njihovo selektiranje.

Kad je izabrala dovoljno zanimljive, šire ili krupnije planove snimljenih punk ikona, Jasmina je krenula u njihovu obradu. Kao prepoznatljivu pozadinu na kojoj izranjaju likovi iskoristila je svojevrsnu simulaciju ciglastog zida koji također nadopunjuje priču (punkeri su rado pozirali u ruševnim, antiglamuroznim urbanim ambijentima) kojeg je potom kolorirala, izobličavala, umnožavala, ponekad i kružnim oblicima koji su pak nastali obradom nekih njezinih starijih akvarela. Tako su nastajale apstraktne podloge koje nisu ugrozile prepoznatljivost prikazanih ali su nadogradile uobičajeni, sirovi stil kojim su ondašnji fotografi bilježili buntovne glazbenike. Posmodernistički dakle slažući pronađene i obrađene fragmente, vlastite i tuđe opuse, figuraciju i apstrakciju, umjetnica je stvorila predloške za digitalni otisak koji prolaze punu skalu, od gotovo monokromnih do ˝šarenijih˝ varijanti. Poigravši se tako s mogućnostima koje izvorni punk oblikovatelji nisu imali (jer su se tehnološke pretpostavke za svojevrsno cyberpunkersko dizajniranje pojavile nešto kasnije), umjetnica je, nakon što ih je isprintala, svojim platnima dodala i ˝human touch˝. Virtualna kombinatorika obogaćena je tako manualnim oslikavanjem dijelova isprintanih platna. Debeli nanosi boje, uglavnom na licima prikazanih, stvaraju laganu reljefnost ali i asociraju, u svjetlijim varijantama i na svojevrsne posmrtne, bijele maske (Sid Vicious, Nancy Spungen,Joe Strummer, Joey, Dee Dee i Johnny Ramone na žalost i jesu mrtvi), vraćajući nas na početak priče o nostalgiji, sjećanjima i licima koja blijede i nestaju, ali nam se mogu ponekad ponovno ukazati i nadahnuti nas na kakav kreativni iskaz koji, barem privremeno, produžuje njihovo trajanje. Upravo takav kreativni iskaz učinila je i Jasmina Krajačić, pripremivši izložb u- hommage idolima iz davnih dana ali i vlastitoj obiteljskoj prošlosti, ne upavši pri tome u zamku retro-patetičnog stava o ˝slatkoj ptici mladosti˝. Dapače, događanja od prije tridesetak godina prisjetila se posve uronjena u ovdje i sada, rabeći recentne tehnološke mogućnosti i nadovezujući se na dosadašnji opus, ali istovremeno ga i proširujući novim načinima umnažanja slikarskog i grafičkog izraza. Osim što je otisnula/oslikala velikane koje i danas rado preslušava, uspjela je i vlastite radove izgraditi na neodoljivoj kombinaciji emocionalne uznesenosti i coola, koja je također bila jedna od temeljnih karakteristika poetike/estetike/etike punk pionira. Stoga, kao poziv na razgledavanje ove izložbe dovoljno je reći samo – Gabba gabba hey!

Saša Pavković

VIS Projekt Trnsko je mala ali, bezobrazna & hrabra nakupina naočitih & pretjerano ozbiljnih momaka - u neozbiljnim godinama, koji su i nakon 30-ak godina bavljenja glazbom ponovno nasjeli na fantaziju: ''Cover/Punk/New Wave Band''!!!

Okupili su se u jesen 2010. privučeni obećanjima o lakoj i brzoj zaradi, kao i posve nezasluženoj slavi, a s isključivom namjerom da odsviraju samo 1 koncert prigodom proslave 50-og rođendana Novo - Zagrebačkog naselja Trnsko, odakle svi i potječu.

Osnovna ideja vodilja je bila:

Kako ponovno odsvirati i bezobrazno naplatiti izvođenje nekih popularnih napjeva iz ''Zlatnog Doba'' Punk-a/Novog Vala, naravno – nekih drugih, već pomalo zaboravljenih - a nekad davno popularnih izvođača, ukoliko je isto ikako moguće!?

Jer, vlastitih se kompozicija – više ne sjećaju!

Strastvenost i virtuoznost izvedbe je posve neočekivano – potpuno izbezumila slučajne posjetitelje i prolaznike, (malo manje - nego njih same!) u tolikoj mjeri, da su, iako totalni amateri – momentalno i hrabro odlučili: registrirati predmetnu djelatnost i nastaviti let prema zvijezdama (čitaj: Bankama!).

Nakon samo 10-ak nastupa u eminentnim prostorima u Gradu Zagrebu i bližoj okolici, definirali su konačnu postavu i danas nastupaju u sastavu:

• Tihomir Paruž Twiggy – glas + stas + logistika
• Siniša Paruž Sinke – gitara + glas + oblikovno-promidžbeni program
• Amir Guzin Amchi – solo gitara + glas + savjetovanja o enološkim problemima
• Neven Štivičić Štiva – bass + glas + savjetovanja o gastronomskim problemima
• Slobodan Žmikić Žmix – bubnjevi + daske za rezanje + administracija (nema glasa!)

Za današnju Slavu i Karizmu VIS-a zaslužna su i dvojica pridruženih članova, eminentnih pjevača, kojima nisu nikad dovoljno (uopće) platili za usluge, a koji ipak (možda...ponekad) povremeno nastupe (kada im plate...) sa njima!!!

g Damir Šantek Direktor i g Mario Predrijevac Odron !!!I

I tako...

Baš kada su pali u najdublju depresiju zbog činjenice – da njihovo glazbeno umiječe nitko ne želi (besplatno) popratiti i vizualnim izričajem – kompatibilnim njihovim dječaćkim snovima & uspomenama...

Kroz Zagrebačku maglu & smog ukazala se Dobra Vila Punk-a: Jasmina Krajačić!

Vlastitom izložbom ''My Way'' Jasmina ih je slikom podsjetila na dane kada apsolutno ništa drugo na Zemlji nije bilo bitno osim onih 2-3 min. Čiste Energije & Istine.

Shvatili su: nisu sami.

P.s.

Misija: pronositi Glas & Istinu o Punk-u & Novom Valu!
Rok Trajanja: dokad ih netko želi čuti i zadovoljiti njihove nasušne potrebe!
Kronologija zločina & ostale bespotrebne informacije pri: www.trnsko.net
Ostale informacije: facebook: Projekt Trnsko

Fotografije