Bi li se naši političari odlučili na Hollandeove mjere oporezivanja Crkve i bogatih?

„Koliko dugo je Hollande predsjednik Francuske? Dobra dva mjeseca (zapravo tri, op. Lupiga)“, pita se Božo Žabjek, čitatelj slovenskog Dela, pa potom nastavlja kako cijelo to vrijeme slovenski mediji o Francuskoj ne pišu gotovo ništa. „Mi još uvijek govorimo o Grčkoj i Španjolskoj, a Francuska i Island su tabu tema“, smatra čitatelj i potom se upušta u nabrajanje Hollandeovih poteza za koje smatra da su vrlo uspješni, usput kritizirajući slovenske vlasti.

Tako među ostalim spominje da je Hollande crkvi ukinuo potporu u iznosu 2,3 milijarde eura, a da će se s tim novcem započeti gradnja škola i vrtića. Planirana je izgradnja 3.600 osnovnih škola i 4.500 dječjih vrtića. „U potpunosti je ukinuo protokolarna vozila i dao ih prodati na aukcijama, a sav tako stečeni prihod preusmjerio je u izgradnju infrastrukturnih projekata u predgrađima“, nastavlja Žabjek ne propuštajući svaku priliku da se upita kako bi se neki slovenski ministri snašli u takvim okolnostima.

Navodi i da je Hollande uveo porezne olakšice u kulturi, primjerice knjižnicama, a one koji budu zaposlili najmanje dva diplomanta sasvim će osloboditi poreza. Porezne olakšice dobit će i one banke koje investiraju razvoj domaćeg gospodarstva, dok će ih povećati onima koji se bave tek novčanim transakcijama.

„Smanjio je plaće državnim službenicima za 25 posto, a parlamentarnim zastupnicima do 33 posto, dok su ostali visoki državni službenici, koji zarađuju preko 800.000 eura godišnje ostali i bez 40 posto primanja“, nabraja čitatelj Dela. Rezimira i kako se obiteljima, ne samo fizičkim osobama, čiji neto godišnji prihod premašuje pet milijuna eura, hitnim predsjedničkim dekretom povećao poreznu stopu na 75 posto. „Tim novcem, bez diranja u državni budžet, ove će godine zaposliti gotovo 60.000 visoko obrazovanih osoba“, nastavlja i dodaje da je Francuska samohranim majkama odredila olakšice za prvih pet djetetovih godina života te da će neka prikupljena sredstva investirati u nove institute modernih tehnologija. Za kraj poručuje kako je očito da se cijela Europa boji ovih „šokantnih mjera“, iako su rezultati takvi da inflacije nema, a da su se produktivnost i konkurentnost povećale po prvi puta u posljednje tri godine.