Kronplatz

Danas ću odista samo kratko. Čisto da znate novosti: bio sam na onom razgovoru na birou, znate ono jedan na jedan... ma ništa naročito; osnovni podaci i nešto malo domaće zadaće – da razmislim do sljedećeg susreta o tri posla koja bih volio/htio raditi (!?) – dva već znam: trener kubanske ženske odbojkaške reprezentacije i vlasnik plantaže datulja u porečkom zaleđu, treće ću smisliti, imam vremena do sljedećeg javljanja… i da – još moram donijeti primjer životopisa i zamolbe… I – ništa! Do viđenja! Do viđenja! I gotovo. Ne boli. O onoj pripomoći, novčanoj naknadi ništa, nije mi još stigla, a kad će - ne zna se! K'o Đekna! Ma nema veze, nisam još dobio ni zadnje dvije plate iz one firme u kojoj sam donedavno radio. A o onoj firmi prije toga da i ne govorim! Navikao sam. K'o konj. K'o onaj magarac koga su taman naučili da crnči i tegli bez jela, a on crkne! Ne znam zašto nisam skrenuo lijevo kod Karlovca, ili sam trebao preko obilaznice, pa u tri…?

Ali rekao sa kako ću kratko. Imam neke akcije, no ne smijem ništa o njima. Potpisao sam kodeks nezaposlenih! Uglavnom sam vam htio reći kako sam i kao nezaposlen na tragu tipičnih hrvatskih navada, a tipični Hrvat je danas ili na Kronplatzu ili na burzi. Ili skija ili su ga nasanjkali!

A ja ću prvi spojiti te dvije hrvatske tipikalije, izgleda da ću na koji dan na Krovplatz. (Ne, nije tipfeler!) Susjed zidar/bauštelac dogovorio radove na renoviranju neke kuće, mijenja i krovište. Očekuje se skoro pogoršanje vremena pa je okupio veću ekipu da krovište završi čim prije, a onda će ono unutra laganini. Čuo je da sam bez posla, pa me zvao da pomognem, a i zaradim neku pinklu! Eto, toliko!

Ćaos, i sretno na visinama, nemojte na crni spust! Vidimo se kad siđem s Krovplatza.

Buraz s krovplatza