Riječanin spašava Costa Concordiju

U Tirenskom moru odvija se naveća operacija spašavanja olupine ikad (Reuters)

Vađenje olupine broda Costa Concordia, čija je obljetnica potonuća u kojem su život izgubile 32 osobe obilježena prošlog tjedna, najveća je i najzahtjevnija operacija tog tipa u povijesti pomorstva, bez presedana po složenosti i obujmu.

Nitko nikad do sada nije pokušao brod ni približno istih dimenzija, a Costa Concordia duga je gotovo 300 metara, izvući iz mora i otegliti u dok, i to u jednom komadu. Od svibnja prošle godine na tome kod talijanskog otoka Giglio rade stručnjaci tvrtki Titan Salvage i Micoperi, uz angažman brojnih vanjskih suradnika i tvrtki iz gotovo čitavog svijeta.

U srži zbivanja već je dulje vrijeme i nekolicina hrvatskih stručnjaka, među kojima i Riječanin koji sudjeluje u opsežnim pripremama za uspravljanje i tegljenje goleme olupine u dok, gdje će biti izrezana. Identitet ne želi otkriti javnosti, zbog korporativnih pravila koja zabranjuju davanje izjava o projektu bilo kome od uključenih, osim osoba ovlaštenih za komunikaciju s javnošću, no kako je na redovitoj bazi uključen u najvažnija zbivanja na olupini i u pogonima gdje se izrađuje oprema za njeno vađenje, kaže kako je riječ o poslu kakav se radi možda jednom u životu.

- Riječ je doista o najvećem ovakvom pokušaju spašavanja ikad. Brod treba uspraviti bez rezanja trupa na dijelove, nakon čega će biti otegljen u Palermo. Operacija vađenja iznimno je zahtjevna i dugotrajna jer je brod dug 290 metara, leži pod kutom od 26 stupnjeva, a 70 posto trupa mu je pod površinom mora, pri čemu su trup probile granitne stijene. Brod će prilikom vađenja biti rotiran oko točke nasukavanja na desnoj strani, na uzvoju u koji su ušle granitne stijene, objašnjava riječki inženjer.

Hridi su, dodaje, u trup broda prodrle na tri mjesta, što dodatno komplicira operaciju vađenja, a kako su nagnute pod različitim kutovima, postojala je opasnost da brod sklizne dublje pod more, pogotovo za lošeg vremena i velikih valova.

- Taj se problem dijelom rješava ubrizgavanjem cementa i postavljanjem vreća s pijeskom pod trup broda. U međuvremenu traju pripreme za njegovo uspravljanje koje uključuju izradu i postavljanje velike količine opreme koja će to omogućiti. Kako bi se osigurala plovnost broda kada bude uspravljen, duž bokova će mu biti montirane ogromne kutije, takozvani sponsoni. No to su, ističe, završne faze, a da bi se do tog dijela pothvata uopće došlo, prethode opsežne pripremne radnje koje uključuju postavljanje niza platformi raznih namjena, od kojih su neke već izgrađene i postavljene.

- Na morsko dno će biti postavljeno ukupno šest platformi na koje će brod leći nakon uspravljanja. Pozicionirane su po cijeloj duljini broda, a svaka je drugačije geometrije, u smislu praćenja brodske forme nakon rotacije. Sama rotacija broda je višekratno detaljno kompjutorski simulirana i pomoću toga su izrađeni modeli platformi.

- Važno je biti ovdje i doživjeti ovakve uvjete i način rada, drugdje je, posebno kod nas, ovo znanstvena fantastika, zaključuje sugovornik. (Piše Marinko GLAVAN/NL)

Više u tiskanom izdanju Glasa Istre

Fotografije