Funtanjani u Milanu na Peppersima!
Zabava, 11.06.2004.
(Izvor:Marin Grgeta)Luda, fantastična, nezaboravna 24 sata, provela su četvorica mladih Funtanjana u akciji RHCP – live! Akcija je počela u utorak, 08.06. u jutro, u glavu s paninima i birami. Naporan put je nastavljen uz velike količine različitih alkoholnih napitaka (osim naravno vozača) i brojne provjere izgleda i kvalitete sanitarnih čvorova talijanskih crpki. Muzika u autu raznolika: Peppersi, Peppersi live, Peppersi stari albumi, Peppersi novi albumi, Peppersi kompilacije. Pred cilj su se skoro zaželjeli Lidije Percan, Pavata, Ljupke Dimitrovske, nečeg za promjenu. Parkiranje na ograđenoj batudi platili su skromnih 13€, ali pogled na fellinijevskog lika koji je regulirao promet za zviždaljkom u ustima i slagao aute kao sardele vrijedio je svakog centa...
Nekih možda kilometar do stadiona propješačili su u podosta laganom ritmu, najviše zahvaljujući pojedincima koje je zahvatila privremena kriza uzrokovana ubojitom kombinacijom bire, mortadele, zimske, kole, viskija... Sve su brige i problemi nestali pogledom na magični San Siro, stadion velikog Intera i još jednog lokalnog kluba, koji je momentalno prvak nečega, inače povremenog drugoligaša... Došli su na vrijeme Funtanjani. Stadion je još bio poluprazan, a njihove krasne majice koji su sami dizajnirali nisu prolazile nezapaženo. Uz još pokoje piće i upoznavanje domaće ekipe koju bijahu zatekli, dočekali su predgrupu, The Roots, zanimljivu rap-skupinu iz Philadelphije, koja je pridonijela skupljanju adrenalina koji je doslovno prštio kad je Flea na svom basu odsvirao prve note uvodne Can"t stop i kad su Peppersi napokon izletjeli pred razdraganu masu od preko 50 tisuća ljudi. Bila je to uvertira fantastičnog dvosatnog showa u kojem su posjetitelji mogli uživati i uz neke od «ranih radova» benda, uz jednu još neobjavljenu stvar kojoj nismo zapamtili ime, uz odličan cover jedne starije stvari (Brandy) u stilu r&b-a sedamdesetih, ali i uz najveće hitove, kao primjerice genijalne Scar tissue, By the way, Around the world, novijih prekrasnih balada Otherside i The Zephyr song, nenadmašive Under the bridge, zatim naslovne stvari njihovog fantastičnog albuma iz "99. Californication...
Posebno poglavlje zaslužuje već legendarna Give it away, gdje su već u tko zna kojem «Pogu» naši junaci umalo klonuli...
Niste valjda povjerovali: imali smo snage za još najmanje jedan takav koncert. Razočaravajuća domaća publika nije uopće pokušavala pozvati bend na bis! U našem ne baš skromnom iskustvu posjećivanja takvih priredbi, događaj bez presedana. Ostaje neizbrisiva uspomena na nezaboravan nastup Red Hot Chili Peppersa na jedinoj talijanskoj postaji njihovog toura. Dečki su stvarno mrak, točno kakve smo ih zamišljali. Svatko je prava faca na svoj način a da su genijalni muzičari ne trebam valjda ni pričati.
Jednostavno pucaju od snage: Anthony Kiedis, pjevač, glumac, zabavljač, i «dvorska luda» basist Michael Balzary bolje znan kao Flea, jedini su preostali članovi originalne postave iz 1983. Tu je i energični bubnjar Chad Smith te na kraju moj favorit, «uskrsnuli» John Frusciante, genijalni gitarist koji izgleda kao da su ga teleportirali iz prijelaza 60-tih u 70-te, razdoblja najboljeg psihodeličnog rocka. Muzički dijalozi između njega i basiste, često u vidu zanimljivih improviziranih «intermezza» između pojedinih stvari, činili su neke od brojnih vrhunaca koncerta. Ambijent San Sira fenomenalan, stvoren za koncerte (kao i za utakmice – možda najljepši stadion na svijetu).
Sve u svemu, «just a perfect day», vrijedan skoro ravno tisuću prijeđenih kilometara u manje od 24 sata. Na povratku, četiri mlada Funtanjana su se dogovorila da će stalno netko praviti društvo vozaču.
Hm, nismo ni izašli s parkirališta na kojem smo si malo odspavali, a trojica su već hrkala poput ličkih medvjeda. I tako do Venecije...