Prva utakmica Hrvatske na Euru `04 (by Marin Grgeta)

(Izvor:Marin Grgeta)Loše je počela Hrvatska avantura na Europskom prvenstvu u Portugalu. Loše, makar s obzirom na najave i očekivanja neobjektivne hrvatske javnosti. Već je utakmica protiv Švicarske pokazala očigledna ograničenja naše nacionalne selekcije. Jednostavno se svi zajedno moramo pomiriti s činjenicom da više nemamo kvalitetu za najviše dosege, kao prije nekoliko godina dok je još igrala generacija koja je prošla surovu selekciju iz vremena bivše Juge. Teško ćemo u dogledno vrijeme dočekati nove Bobane, Prosinečke, Bokšiće, Jarnije, Šukere i ostale svjetske klase koje su donedavno igrale u kockastom dresu. Naša je realnost sada jedna «radnička» reprezentacija koja, ako je u danu, može zagorčati život svakom protivniku, ali koja će u normalnim okolnostima morati dati sto posto svojih mogućnosti da bi bilo koga pobijedila (jer danas stvarno svi igraju nogomet, nije to puka gotova fraza). Eto, protiv Švicarske je bila upravo takva situacija. Nismo valjda mislili da će se Švicarci sami sebe pobijediti?
Prvih petnaestak minuta smo odigrali više nego dobro; Olić i posebno Mornar bili su nerješiva zagonetka za švicarske bekove, ali napadači nisu uspijevali konkretizirati. Švicarci su se u tom razdoblju držali podosta rezervirano, a nakon toga stvaraju nekoliko prigoda, što nas je trgnulo, te smo pred kraj poluvremena ponovno stisnuli i stvorili nekoliko lijepih prilika, od kojih je prečka Olića bila jednostavno nevjerojatna. I to je bilo to u prvom poluvremenu. Bili smo bolji, no sve je još bilo apsolutno otvoreno.
U drugo smo poluvrijeme ušli s možda najboljim igračem ove selekcije, Milanom «Mikijem» Rapaićem koji je zamijenio Olića koji je dobro počeo utakmicu, ali se kasnije izgubio. U 50. minuti Švicarac Vogel dobiva isključujući drugi žuti i tada je izgledalo da bi se Hrvatskoj mogao otvoriti put prema pobjedi. Međutim, dugo razdoblje s igračem više odigrali smo lošije nego kad smo bili brojčano ravnopravni. Jednostavno nemamo one kvalitete u sredini terena koja bi nam omogućila da gradimo igru i pletemo mrežu oko protivničkog šesnaesterca. Niko Kovač je solidni zadnji vezni, ali u biti razbijač igre, a Bjelica jest nekakav graditelj, ali nije se pokazao na visini zadatka. Kasnije su ušli i Rosso i Srna, no nisu se iskazali. Mornar je bio i dalje naš najživlji pojedinac, a Rapaić je lopte dobivao na kapaljku, te nije napravio ništa osim par centaršuta. Obrana je bila solidna, iako poprilično besposlena. Ili smo «šibali» duge lopte, ili petljali horizontalno po sredini, bez prave lopte u prostor, bez dubine. Strašno dosadno drugo poluvrijeme, u kojem su se Švicarci bez problema obranili.
Vjerujem da bismo po našim karakteristikama lakše igrali protiv jačih momčadi protiv kojih bismo mogli čekati i igrati na kontre. Uskoro ćemo imati dvije takve prilike, protiv Francuske i Engleske (koje su odigrale strašnu utakmicu koju su Francuzi preokrenuli u sudačkoj nadoknadi, nakon što je Barthez obranio Beckhamu jedanaesterac pri rezultatu 1-0 za Englesku!). Objektivno smo veliki autsajderi no znate kako se kaže, lopta je okrugla...