Prosvjed u Poreču: Crkva djeci otela igrališni park

(Izvor:Ivan Grgat/dp)Mališani dječjeg vrtića i Osnovne talijanske škole «Bernardo Parentin» (150 polaznika) za igru više neće moći koristiti parkić u sklopu nekadašnjeg slovenskog odmarališta «Gradis» jer do danas (15. lipnja) moraju napustiti taj teren i osloboditi ga od dječjih rekvizita. Odmaralište je kupila porečko-pulska Biskupija koja kani proširiti svoje dvore, pa im djeca očito smetaju. Zbog toga su roditelji u talijanskoj školi održani prosvjed kojim traže da njihova djeca nesmetano koriste taj teren, jer u blizini škole ne postoji niti jedan drugi, a za petak s početkom u 8 sati (a ne u 10.30 kako je ranije najavljeno) organiziraju i demonstrativni mimohod ulicama grada.Na samom početku roditeljima i prisutnim novinarima situaciju je ukratko obrazložila ravnateljica škole Maria Grazia Benčić-Bazzara.- «Ovaj tragičan epilog proteže se još u davnu 1999. godine kad smo od bivšeg slovenskog odmarališta u ime škole tražili da nam se ustupi ili proda malena parcela od 300 do 400 četvornih metara. Međutim, zbog tadašnjih međunarodnih ugovora između Slovenije i Hrvatske to je bilo nemoguće, i sve je propalo. Pokušali smo razgovarati i s tadašnjim gradonačelnikom Rodoljubom Kosićem da nam izađe u susret, ali u međuvremenu dolazi do izbora odnosno smjene vlasti. Tako smo tek 2000. godine razgovarali s gradonačelnikom Josipom Marasom, a on nam usmeno izjavio da teren ogradimo i da će on srediti da djeca ne budu uskraćena. No, to je bilo kratka vijeka. U studenome 2003. godine škola dobiva sudsku tužbu od Gradisa da je izvršila uzurpaciju terena na privatnome vlasništvu. Škola tada ponovno kontaktira Grad, međutim, na taj su se vapaj svi čelnici oglušili. Ubrzo nakon toga, 4. ožujka 2004, škola dobija i poziv na ročište, a tada je uslijedio pravi šok jer je tijekom tog kratkog perioda park i slovensko odmaralište kupila biskupija. Pokušali smo se nagoditi da izbjegnemo suđenje te postigli dogovor i potpisali nagodbu da do najkasnije 15. lipnja djeca mogu koristi parkić. Nakon toga školska je delegacija 12. svibnja otišla na razgovor kod biskupa Ivana Milovana da pokuša mališanima izaći u susret. No, nakon par dana škola dobija pismo potpisano od monsignora u kojem on obavještava da ne može ništa učiniti te da se uklone ljuljačke i ostale igraće sprave kako stoji u pravomoćnoj sudskoj odluci», rekla je ravnateljica te nastavila:

- «Grad Poreč nije ništa poduzeo da se djeci izađe u susret. Trebao je dati ponudu za kupnju umjesto da sve ustupi crkvi. Poslije smo doznali da je Grad crkvi poslao samo jedan pisani dopis u kojem preporuča da se nakon kupnje izvrši parcelacija parka kako bi manji dio mogla uzeti škola. Zato je škola već imala spremnih 110 tisuća eura, no biskupija sad ne želi ništa ustupiti, dapače, vele kako tu imaju u planu daljnju izgradnju»

Predstavnik roditeljskog vijeća, i sam roditelj potom je rekao kako djeca ne mogu samo tako završiti na ulici. U početku su razmišljali održati ulični prosvjed ispred Talijanske unije, općinske zgrade i biskupije, jer su još jednom porazgovarali s gradonačelnikom i biskupom Milovanom da nanovo o svemu razmisle. Obzirom da još uvijek čekamo odgovor, a već trebamo iseliti, odlučili smo ipak ovoga petka održati prosvjed točno u 10.30 sati. Djeca, roditelji i profesori mirno će prošetati od škole prema već prije zacrtanu planu, jer to je jedino što nam preostaje.

S nekoliko se riječi prisutnima obratio i predsjednik porečke Talijanske unije Graziano Musizza.

- «Osobno se osjećam uvrijeđenim zbog stajališta crkvenih vlasti, pogotovo kao katolik, jer tjeraju 150 djece. Mi ne želimo od crkve ništa, jer uvijek samo dugujemo. Zbog toga ću se boriti svim snagama da mališani ostanu gdje im je i mjesto. Grad nam je mogao reći da crkva tu kani graditi, a do tada se valjda tu djeca mogu igrati?»

- Revoltirani roditelji također su postavljali mnoga pitanja, iznosili primjedbe i sugestije što dalje učiniti. Tako je jedan rekao da im se sada vraća milo za drago što djecu šalju u crkvu na vjeronauk, sve to plaćaju iz vlastitog džepa, a crkva im vraća podižući apartmane. Neki su izjavili kako su načuli od ex političara da se na mjestu parka kani izgraditi parkiralište, a svećenici dolaziti po lungomaru od Peškere. Netko je predložio da se čak i organiziraju dežurstva po dvoje roditelja u smjeni tijekom dana, a sve u svrhu da se park s igraćim spravama sačuva od svećenika.

Oholost, škrtost, zavist.., i da ih dalje ne nabrajamo glavni su grijesi u kršćanskoj vjeri. Ako tome pridodamo i neke od točaka deset Božjih zapovijedi, poput «Ne čini drugome što ne bi volio da drugi tebi čini», onda se naše svećenstvo doslovno može posramiti. Ali ne pred svakodnevnim griješnicima koje oni "usmjeravaju na pravi put", već pred samim Ocem i Duhom svetim, rekao nam je ogorčeno jedan roditelj.