Gledaj globalno – žmiri lokalno!

Labinci - kad nema struje!

Ja vam, ako to do sada niste rivali kapit, pišem iz Labinci!

To vam je malo pitoreskno seoce nekih desetak kilometara od Poreča u pravcu Vižinade, a zlobnici bi rekli u pravcu Kaštelira! U Labinci ili po talijanski Santa Domeniki, živi nekih dvjestotinjak duša, glavnina sela razvija se uz cestu prema Višnjanu na jednoj, odnosno Taru na drugoj strani i okolo raskrižja istih cesta.

Gledajući iz perspektive Milanovića, čista smo Špičkovina. Gledajući iz perspektive Poreča i Porečana to vam je onako lagana pripizdina, čak neki vele vukojebina – što možda obzirom na zahlađenje i brzonailazeću promjenu klime uskoro ni neće biti daleko od istine kad počnu silaziti vuci sa Učke! Gledajući pak iz perspektive Kaštelira i Kašteliraca to vam je tek onako nezgodan i dosadan privjesak na imenu i mjesta i općine. No, gledajući to iz perspektive nas žitelja iz Labinci, to vam je jedno najljepše mjesto na svitu, ili kao što Thompson svira: naš idealni komadić svemira!

E sad, kad vam netko počne čačkati po tom vašem komadiću svemira, onda lagano popizdite, kao kad vam zubar namjerno dirne bolesni zub i pita - Jel' vas to boli? Kao ne zna on!

Dobro - kopaju vam kanalizaciju, ne znate više kuda biste prošli a da ne zaglibite u blato do koljena ili da se ne morate vratiti istim putem kojim ste i došli (ako možete), ali tko bi se lud za to bunio, za kanalizaciju, to je za opće dobro i napredak. Ali kad vam opetovano iz godine u godinu uz svaku kišicu nestane struje, e onda već dobijete mlade!

Gledam ja tako u utorak navečer utakmicu Galatasaray - Real, sav sretan što i ova nije dobrostivo na PPV modu, mada mi je jasno kako ćemo uskoro sve što iole vrijedi gledati putem Pay-per-view ili u slobodnom prijevodu Plati pa se slikaj! ili Plati pa se klati! – modelu!

Naravno, da bi došlo do zapleta, počne lagana kišica i Gecrk! Op trt gevesen zain! Ode struja u tri...

Upalim ja svijeće (žena se jadna već ponadala kako se otvara romantična večer) pozatvaram škure, podmetnem sić tamo na jedno mjesto pod krovom gdje nam obično za obilnijih kiša malo procuri (jer su radnici nešto sjebali s limarijom oko dimnjaka kad su popravljali krov) i računam kako taj nestanak letrike i nije nekakav veliki bed za tekmu jer je pred kraj prvog poluvremena bilo već jedan nula za Real i nije više bilo neke rezultatske neizvjesnosti i nade za čudo koje bi mogao napraviti Galatasaray. A i mislio sam – doći će struja, 15, 20 minuta, do sat najviše!

Dakle bilo je to nešto iza devet svečeri, zaspao sam bez ikakve romantike, bez struje, odmah nekako iza toga kad je dogorjela zadnja svijeća koju smo imali u kući, a struje, bogu fala, nije bilo ni ujutro kad sam se probudio, o ne, nije je bilo niti u podne, nije je bilo ni u tri... došla je tek kasnije popodne, negdje iza 4. Dakle, nakon skoro 20 sati! Skoro cijeli jedan dan nismo imali struje. To je stvarno da poludiš! Nit tko da što javi, da nas obavijesti, nit tko da što objasni... a tek kad sam čuo kako je završila utakmica, pa tek ona druga Borussia – Malaga, koja je bila još bolja od one prve... Cijeli sam dan bezveze zujao po kući, išao sam čak i šparoge brati. Da nisam imao onaj starinski tranzistorčić na baterije, mogao sam si žile rezat' od muke i to tupim nožem!

Onim gore jadnim ljudima po Moslavini poplave kuće i njive, ali – imaju struje! Otvore se klizišta po Međimurju i Zagorju, ali – ljudi imaju struju! Zimus oni opaki snjegovi po Lici i Gorskom kotaru poruše dalekovode, popucaju žice – hepovci izađu na teren, podignu privremene bandere, razvuku žice i – ljudi imaju struju!

Ovdje kod nas padne kiša i nemaš struje skoro cijeli dan! A ekipe koje izlaze na teren radi popravka kvarova, preko noći nisu ni izlazile, ustvari izašli su, malo pročačkali po trafou i vratili struju u Kaštelir! Za ovaj naš svetonedjeljni komadić svemira odlučili su sačekati sutradan! Čekali ljudi da stane kiša, pa da onda na miru rade, da se ne skvase! Ujutro dugo nije bilo nikog od hepovaca. Negdje iza podneva se tek locirao kvar, tri interventna vozila, petnaestak ljudi šeće oko trafoa i telefonira... bolje da vam ne prepričavam te razgovore... mi smo malo selo, sjećate se, sve se vidi, sve se čuje... Dobro – možda i jest bio u pitanju neki veći kvar, možda su krivi i oni što su kopali kanalizaciju, ali ljudi moji pa nije to atomska fizika i otvaranje rupe prouzročene Higgsovim bozonom, prije bi dvije Koreje riješile svoj sukob nego što bi stigla struja u Labince.

Čisto da znate za ubuduće: ima ovdje kod nas u Labincima među nas dvjestotinjak i ljudi koji ostaju doma i tijekom dopodneva, plaćamo prireze i poreze, koristimo fiskalne blagajne, imamo firmi, imamo piceriju, restoran, kafić, frizeraj, market, tiskaru, imamo Žikinu Casu Svizzeru, dobro ona baš ne pati za strujom i svjetlom, ali ipak... Uostalom imaju ljudi frižidere, škrinje... Neviji se sav sladoled otopio u marketu... Ima i onaj mali što radi od doma i ažurira webove za neke firme iz Rijeke, cijelu je dnevnicu izgubio! Ima ona moja susjeda što je neki dan uzela 30 jednodnevnih mićih pićina za tov, a moraš ih držat pod lampadinom ako hoćeš da napreduju – morala ih je iz konobe seliti u kuhinju i grijat ih kraj peći i ložiti cijelu noć i dan... a ti mali pilići samo žderu i seru... a što tek smrde... u kuhinji pogotovo!

- Baš me zanima kako bi bilo da nestane struje u nekom hotelu dolje na obali s jedno 200 postelja... da im ne rade frižideri i škrinje u kuhinji, da ne radi klima, da nema tople vode, da nema interneta... koliko bi brzo njima hepovci otklonili kvar? Tko bi intervenirao – vjerojatno svi od istarske podružnice HaHaOa do sjedišta HaOOa!

Ovako nas ovdje dvjestotinjak, u nekoj selendri bogu iza nogu, što im mi značimo, mi smo k'o ovce za šišanje, šutimo i trpimo, kad treba platimo, kad povećaju cijenu – opet platimo, ma nek' ih Linić proda, pa nek' izgube ono H iz imena, i da im na miru i bez grižnje domoljubne savjesti možemo redati sve po spisku... onako u mraku... srednjovjekovnom...

...A da bi se netko ispričao?

Da bi netko rekao "sori, naši cijenjeni potrošači, vi nas plaćate, od vas (jako dobro) živimo, ispričavamo se, evo smanjit ćemo vam sljedeći račun za..." - ma sanjam! Bolje da idem pogledati večerašnju tekmu bogamoleć da ne kiši!

Buraz s burze