Puj pike ne važi!

Nedavno sam pročitao vijest, i vjerujete brzo joj se zagubio nastavak, kako će grčka vlada tražiti ostatak isplate ratne okupacijske odštete od Njemačke. Grčkim izračunima se došlo do nekih 162 milijarde eura odštete koje Njemačka još duguje Grčkoj i koje je bila obećala isplatiti ako ne prije, a ono poslije ponovnog ujedinjenja Njemačke. To obećanje se dogodilo još 1964. godine i zanimljivo pokazuje kako su moćnici svjetskog financijskog establishmenta znali da će se ujedinjenje umjetno razdvojenih dviju njemačkih država kad-tad dogoditi. Ujedinjenje se dogodilo i opet ništa! Ako nećete vjerovati grčkim izračunima koji vjerojatno predstavljaju i početnu cifru za pregovaranje i cjenjkanje (bar Grci nisu od jučer) – onda na drugoj strani imate njemačku verziju izračuna neplaćenog duga koji po njima iznosi svega nekih 7 do 10 milijardi dolara neplaćene štete (nisu ni Nijemci od jučer) i to uglavnom proistekle od ratnih kredita koje su Hitler i Mussolini uzeli u Grčkoj za vrijeme rata, a nikad ih nisu ni imali namjeru vratiti. Hipoteka je očito bila precijenjena! Nije li vam to odnekud poznato? Talijani i Bugari kao dio tzv. sila Osovine su svoj dio odštete Grcima platili, Njemačka je po obvezama iz Londonskog ugovora ratnu odštetu platila Poljskoj (1956.) i Jugoslaviji (1971.), ali Grčkoj baš i ne.

I onda baš, vidiš kako se to zgodno poklopi, kriza u Europi počne pucati upravo i najviše u Grčkoj! (Dobro - oni koji duže pamte rekli bi da je prije počelo u Poljskoj i u Jugoslaviji, no ovo smo mislili na Uniju!) Ali ako ekonomski razmišljate, jasno je da je neplaćene ratnih odšteta uz niz drugih socioekonomskih razloga koje smo još nekad učili u školi (reparacija i kontribucija, zabrana naoružavanja) pomoglo Njemačkoj da izraste u europsku velesilu... e sad, ako svemu i svim ranijim dogovorima i potpisanim ugovorima dodamo taj mali znakoviti Zarez iza koga slijedi riječ – Ali! Pa kad bismo još počeli tražiti zakonske zatezne kamate! Pa onda na kraju po uzoru na dječju igru kažemo "Puj pike – za mene ne važi" – dođemo opet tamo otkud smo i krenuli: do Zareza!

Nevjerojatan mi se učinio iskaz (ali tko sam ja da se moja začuđenost uzima kao relevantna za ovu našu zbilju) naše kulturne ministrice i nepristrane mentorice Zlatar Violić koja priznaje da je lovu svom časopisu ("Zarezu" časopisu kojem je suvlasnica) iz državnog proračuna dala znajući kako je u sukobu interesa, ali da je taj sukob interesa nastao ne njenom greškom nego lošim zakonskim odredbama, pa su ljudi koji su dali lovu "Zarezu" u stvari njeni bivši djelatnici ili sadašnji suvlasnici! (Ma, tko ih tu postavi?) Naravno, dodaje Andrea Zlatar Violić, taj ću zakon (koji je protiv nje) svakako promijeniti! Potom ona više neće biti u sukobu interesa i sve će opet biti lijepo kao prije! Puj pike, za mene ne važi!

- Pa nije izdavanje kulturnih časopisa građevinarstvo, a da bi se netko time okoristio – rekao je nezaobilazni kulturni komentator Visković, branivši ministricu! Naravno, nama je običnim smrtnicima potpuno bjelodano jasno da naši ministri, vlastodršci i njihovi uvlakači svih boja kao i ostali društveno-politički djelatnici, nisu golje! Jasno nam je da i jesu umreženi tu gdje jesu između ostalog i zato što nisu (ali i ne žele biti) golje! Ali ljudi – daj bar malo podmažite kad nas već tako besramno guzite! Naspram njemačkog ratnog duga Grčkoj, ovih Zlatar Violićkinih 600.000 kuna je mizerija – ali kad budemo jednog dana tražili od nje da plati zakonske zatezne kamate? Hoćemo li onda biti kulturni?

Isto tako kad jednog dana i drugi poput onih Diokijevaca istjeraju uprave i vrate tvornice radnicima, hoće li i oni moći reći "puj pike ne važi!" Hoće li nadobudni, nestručni, lakomi "bivši" vlasnici reći - Samo smo se malo zekili! Malo smo se zaigrali! To što vi niste dobivali plaće i što vam nitko nije uplaćivao doprinose, ma to nije ništa, oprostit će to država, bit će vam upisano u staž... ne brinite! Hoće li uopće biti još djelatnih tvornica? Jesu li tvornice samo tvornice ili su one i hoteli, skladišta, trgovine, stanovi, garaže, ceste i tuneli?

Da sad pitamo doktora Linića, bi li i on rekao – puj pike ne važi! - za onaj svoj projekt od prije godinu dana, znate onaj projekt obvezne isplate doprinosa, plaćanja u rokovima? Koliko vidim oko sebe, firme su i dalje u crnom spektru sile! Luke Skywalker je prešao na tamnu stranu! Plaće se i dalje daju na crnjaka a ljudi k'o ovce, šute sretni što dobivaju bar nešto, vesele se k'o mala djeca kad kao nadomjestak plate dobiju i bon kog mogu iskoristiti u nekom Konzumu, Merkatoru, Kauflandu, Lidlu, Billoj, Puljanki, Dioni, Plodinama ili tko zna kojoj firmi s kojom njihov gazda eto baš ima "nekakvih poslova"! Halo Bing, kako brat!?

Ali ne treba se jako brinuti, crkva nas uči da ćemo Tamo Gore naplatiti sva svoja potraživanja! Nadam se da se tu ubrajaju i neisplaćene plate i doprinosi, pa nek' Linić onda oprašta kome god hoće i što god hoće! (Zlobnici se sad pitaju na koga Linića mislim! Pa valjda se zna!)

Nadam se da ste razumjeli što sam htio reći? Meni je sasvim dovoljno da me razumiju oni koji me i trebaju razumjeti, a nadam se da ste to baš vi! Zabrinuo bih se, jako bih se zabrinuo, da me svi razumiju! Zato svršimo vedrije, jer stara izreka veli kako je sve dobro kad se dobrim svrši!

Stoga: Kao što je legendarni Dragec Mlinarec davno u jednoj svojoj pjesmi otpjevao: "Daj ne brini doktore, jer sve je u redu, zar ne, sve je ovo samo igra, nije važno tko dobiva, sve ostaje među nama - ne brini doktore, sve je u redu!"

Preporučujem svakako poslušati Mlinarčevu pjesmu "Daj ne brini doktore" s albuma "Sve je u redu", iz 1978., znakovito je kako su s ovog albuma i pjesme "Mora da sam bio mlad" i "Svi sve znaju"?! Sve poslušajte, isplati se, u krajnjoj liniji što više slušate Mlinarca, manje ćete slušati ordinarne gluposti našeg svakodnevlja! (Za one koji nisu čuli za Dragu Mlinarca - hitno na gugle i jubito!)

Vaš Buraz s burze