Histri u Istri

Sv. Srca, Histri u Istri, Pula, svečano otvorenje izložbe

Velik broj uzvanika, posjetitelja, znatiželjnih građana Pule i Istre okupilo se u Muzejsko - galerijskom prostoru Sveta Srca na svečanom otvorenju izložbe Arheološkog muzeja Istre (AMI) „Histri u Istri“ kako bi napokon otkrili misteriju starog naroda, Histra.

Na samom ulazu goste su dočekali animatori odjeveni u replike odjeće i obuće drevnih Histra. Vrijedne dizajnerice, Elica Iljoska i Marina Sršen izradile su odjeću proučavajući figurice s posuda, skidale i sklapale skice kako bi izrađene replike bile što bliže nekadašnjim originalima. Jedna od animatorica nosila je posebnu frizuru za koju je zaslužna Katja Velkavrh, a žensku i mušku obuću izradila je Suzana Tonković.

Nakon pozdravnih riječi voditeljice Sonje Marušić i ravnatelja AMI-ja Darka Komše uslijedio je prikaz djelića iz tragedije „Epulon kralj Histra“. U režiji Petre B. Blašković nastao je kraći dramski prikaz scena, doživljaja i emocija Histra za vrijeme završne bitke s Rimljanima. Ljubav prema domovini, ponos, srčanost i hrabrost emocije su koje prožete u ovom kratkom ali izrazito snažnom prikazu. Uz glazbenu podlogu Darija Marušića koji je osmislio i izradio glazbala iz toga doba, na plesnu koreografiju Andree Gotovine, mladi glumci oživjeli su glasove Histra. Originalno književno djelo nastalo je davne 1827. godine pod autorskim perom Antonija Constantina Albertinija u Veneciji, a temelji se na povijesnim činjenicama.

Nakon izvedenog djela, mnogobrojne su pozdravili pulski gradonačelnik Boris Miletić i župan Ivan Jakovčić te je izložba i službeno proglašena otvorenom.

Izložba „Histri u Istri“ biti će otvorena sve do 15. rujna 2013. godine, u Muzejsko–galerijskom prostoru Sveta Srca u Puli. Cjelokupni projekt izložbe “Histri u Istri” zamišljen je kao izložba na tri jezika (hrvatski, engleski i talijanski). Ovaj Muzejsko-galerijski prostor je jedan od najljepših galerijskih prostora u Hrvatskoj u kojem su organizirane brojne uspješne izložbe (Ki sit ki lačan, Numen, Hrvatski apoksiomen, Refleksije vremena, ...). ova je izložba napravljena na znanstveno-popularni način, uz korištenje brojnih rekonstrukcija i modernih tehnoloških pomagala (3D rekonstrukcije, videovodiči, wi-fi free zona...). na tri jezika izdani su i znanstvena publikacija te popularni katalozi. Osmišljeni su i dodatni programi koji prate izložbu kao što je i predstava na temu Histra čiji smo kratki dio vidjeli na svečanom otvorenju. Ona će, upotpunjena, postati dio projekta Istra Inspirit. Posebno za izložbu izrađeni su veliki kipovi, rekonstrukcije tadašnjih vojnika, prekrasni suveniri i replike nakita u srebru.

Stvarajući izložbu s interaktivnim pristupom realiziran je jedan cjelokupni projekt koji je vrlo zanimljiv i značajan, kako lokalnom stanovništvu zbog saznanja o eponimnom narodu istarskog poluotoka, tako i turistima, zbog svoje atraktivnosti i jedinstvenog značaja.

Cilj izložbe o Histrima

Još prije 130 godina, 1883., u Bermu je iskopavana prva nekropola starih Histra. Od tada pa do danas provedena su brojna istraživanja, najčešće njihovih nekropola, ali istraživan je i pokoji skroman detalj na gradinama. Objavljene su brojne studije o oblikovanju i razvoju njihove kulture. Posebni radovi posvećeni su samo jedinstvenoj grupi kamenih skulptura pronađenih u Nezakciju, političkom i duhovnom/religijskom središtu Histra. Stoga nam se činilo potrebnim upoznati današnje stanovnike Istre, kao i njihove goste, sa svijetom koji je na ovim prostorima postojao prije nas, u razdoblju od 12. st. pr. Kr. do rimske prevlasti. Izložbom je predstavljeno ono što trenutačno znamo o Histrima, a što se svakim novim iskopavanjem i suradnjom s različitim znanostima, posebno prirodoslovnim, stalno dopunjuje.

Prostor Histra

Poluotok Istra nosi naziv po Histrima, njegovim željeznodobnim stanovnicima. O narodu Histra i Istri saznajemo iz raznih sačuvanih odlomaka tekstova antičkih pisaca već od 6. st. pr. Kr. Najranija je vijest zapisana kod Hekateja iz Mileta, koji u svom "Obilasku zemlje" navodi narod Histra u Jonskom zaljevu, kako se u to vrijeme nazivao Jadran.

Istru zemljopisno prema kontinentu određuju na istoku zaljev Preluka, sjeverno masiv Ćićarije, a zapadno zaljev Milja (Muggia). Međutim, etnički prostor Histra nije prekrivao cijeli Poluotok. Po dosadašnjim podacima, njihov je prostor bio ograničen na zapadu rijekom Rižanom, zatim sjeverno i sjeveroistočno masivom Ćićarije i obroncima Učke te na istoku rijekom Rašom, koja je predstavljala etničku granicu prema Liburnima. Naravno, postoji mogućnost mijenjanja granice u smislu osvajanja i djelovanja Histra izvan tako određenog etničkog prostora. Granica koju smo označili kao etničku poklapa se i s Ptolomejevom granicom Istre, odnosno administrativnom granicom carske rimske Istre, koja je između 18. i 12. g. pr. Kr. uključena u X. italsku regiju, zajedno s Venetom.

Histri u Istri

Pojavu Histra na ovim prostorima vežemo za velike promjene koje su se dogodile tijekom 12. st. pr. Kr. U to vrijeme, po trenutačnim spoznajama, brončanodobni starosjedioci Istre i osnivači utvrđenih gradina - castelliera odjednom nestaju. Na mnogim gradinama prestaje život, ali se na drugima nastavlja, a pretpostavlja se da je došlo i do osnivanja novih naselja istog tipa. Najveća i(li) najizrazitija promjena koja preplavljuje veći dio Poluotoka jest ona u načinu pokopa.

Umjesto u brončano doba uobičajenog pokopa inhumacijom, odjednom se pojavljuje obred incineracije - spaljivanje pokojnika, koji postaje isključiv kroz cijelo tisućljeće prije Krista. Naselja - gradine Histra koje do sada poznajemo određuju upravo žarne nekropole. One se obično nalaze u neposrednoj blizini gradina ili čak unutar prostora naselja opasanih kamenim bedemima. Poznajemo položaj samo 29 žarnih željeznodobnih nekropola, od kojih je tek manji broj bio iskopavan.

Oblikovanje kulture Histra

U kasnom brončanom dobu (13. - 12. st. pr. Kr.) veći dio središnje Europe preplavila je tzv. kultura žarnih polja ili kultura polja sa žarama. Osim obreda spaljivanja pokojnika, cijeli je prostor bio povezan sličnim načinom izražavanja, oblikovanja i ornamentiranja keramike te drugih uporabnih predmeta, koji su se prenosili kontaktima i na velike udaljenosti. Nosioci kulture žarnih polja, neodređene etničke pripadnosti, prodrli su na prostor Istre s područja sjeverozapadne Hrvatske i onog sjeverno od Alpa, što je datirano prestankom života na brončanodobnim gradinama tijekom 12. st. pr. Kr., ali i pojavom prvih žarnih ukopa na području značajnih nekropola kao što su Nezakcij, Limska gradina, Picugi i Pula. Na tim se nekropolama prati kontinuirano pokapanje sve do prvih sukoba s Rimljanima. To znači da su nosioci kulture žarnih polja predstavljali osnovnu komponentu u oblikovanju kulture koja se zatim razvijala kroz cijelo prvo tisućljeće prije Krista i koju možemo identificirati s Histrima.

Sigurno je u tome bila važna i brončanodobna komponenta starosjedilaca, koju prepoznajemo u nekim oblicima keramike ili u detaljima grobnih konstrukcija.

Prema tome, najviše podataka o Histrima, o njihovoj kulturi, kontaktima s drugim susjednim ili udaljenijim krajevima, društvenom uređenju, religiji i slično, saznajemo iz predmeta otkrivenih u njihovim nekropolama.

Nekropole Histra

Žarne nekropole smještene su uz glavne prilaze ili ulaze u naselja (Picugi, Kaštel kod Buja), često i unutar bedema (Nezakcij, Sv. Martin kod Tara, Sv. Martin nad Limom, Pula). Spaljivanje pokojnika se obavljalo na posebnim prostorima, ustrinima (Limska gradina, Nezakcij, Beram), u blizini ili čak na samom mjestu pokopa (Pula, Nezakcij). Ostaci pokojnika su zatim brižljivo sakupljani iz pepela i zajedno s ostacima nakita ili dijelova odjeće stavljani u grobne žare - urne. Često su dodavani i posebni prilozi, ovisno o statusu pokojnika, najčešće namjerno lomljeni ili deformirani.

Posebno je važan podatak dobiven analizom koštanih ostataka pokojnika iz nekropole Kaštela kod Buja, gdje je prvi put primijećeno korištenje iste urne za pokop više osoba. Ne znamo još je li se radilo o istovremenim ili naknadnim ukopima.

Oblici grobnih konstrukcija se ponavljaju, a najčešće ovise o uvjetima na terenu. Tako žare ili samo spaljene kosti mogu biti položene:

• na zemlju i prekrivene kamenjem,
• u jednostavno iskopanu jamu u zemlji ili uklesanu u kamenu, a žare su učvršćene i prekrivene pločama,
• u mali četvrtasti sanduk - škrinju, sastavljen od ploča vapnenca, koji predstavlja jednu od češćih grobnih konstrukcija,
• u grobnice većih dimenzija, sklopljene od većih kamenih ploča, okružene zidovima i prekrivene većim poklopnicama; rijetke su, ali posebno značajne, a izuzetni prilozi u njima obično ističu status pokojnika.

Navedene grobne konstrukcije često su sadržavale više urni te time predstavljale porodične grobnice. Zabilježeno je grupiranje grobova i grobnica, kao i podjela nekropole suhozidima na manje površine, koje su mogle pripadati posebnim skupinama, rodovima ili porodicama. Vrlo su rijetko prilikom arheoloških istraživanja zabilježene površinske oznake pojedinih grobova.

U izgledu željeznodobnih žarnih nekropola često primjećujemo nastavak starije, brončanodobne tradicije. Na primjer, brončanodobne nekropole, kao što su Vrčin ili Gradina na V. Brijunu, također su smještene uz gradinski bedem i uz ulaz u naselje. Te iste nekropole imaju zidovima odijeljena manja grobna polja; u grobnicama oblika škrinje, sastavljenim od ploča, često se naknadno pokapalo više pokojnika. Brončanodobne grobnice imaju dno prekriveno slojem sitnog šljunka ili su ispunjene sitnim kamenjem, što je čest slučaj i kod željeznodobnih grobova.

Na području nekropola obavljani su posebni obredi ili žrtvovanja. Potvrđuju to i tragovi - značajni paljevinski slojevi s brojnim ostacima spaljenih i lomljenih životinjskih kosti te brojni ulomci raznih oblika keramičkog posuđa. Uz pogrebne obrede često se povezuju nalazi kamenih ploča ili blokova s uklesanim polukružnim udubljenjima; ti su blokovi možda korišteni za libacije, odnosno žrtve ljevanice.

Izložba „Histri u Istri“ je otvorena od 16. svibnja do 15. rujna 2013. godine u Muzejsko – galerijskom prostoru Sveta Srca u Puli.

Fotografije