Pokazalo se proročanski točno kako je bilo sasvim izgledno otvaranje onog legendarnog Ministarstva za ispitivanje ruda i gubljenje vremena generala Wara! Slijedeći nakanu i postavke pri zapošljavanju iz poznatog stripa - kod nas se najprije probno osniva ured s istom svrhom i namjerom - ali za početak neće doseći status Ministarstva nego tek Ureda i to (obzirom na namjeru) s imenom "Ured za brojanje riječi i gubljenje vremena!"
Opet to smrdi na Onog Malog esdepeovca iz Ministarstva kulture! Opet je izgleda nešto smućkao!
Ministarstvo kulture u suradnji s Ministarstvom financija naime, priprema već i natječaje i probne testove za utvrđivanje sposobnosti kandidata da rade na toj odgovornoj poziciji! Kako saznajemo glavni uvjet za ispunjavanje natječajnih zadataka bit će da kandidat zna brojati do 25.000. A budući da taj odgovoran zadatak može svojom provedbom proračunu donijeti povećanje od nevjerojatnih i nezamislivih 0,0004%, računa se da će se dodatno moći zaposliti otprilike 5.678 novih podobnika koji će time rasteretiti burzu!
Naravno, radi se o famoznom prijedlogu o smanjenju PDV-a s 10 na 5% za one nakladnike tiskanih medija koji svoje novinare nagovore da u svakom dnevnom broju suvislo napišu 25.000 autorskih riječi – nije to ni tako lako kako se misli, ali za njih će to štipanje proračuna značiti zaista mnogo: još će neko vrijeme moći vaditi crnu lovu i ljude plaćati kešom umjesto Konzumovim bonovima!
Sad će uz fingiranje remitende nastupiti i fingiranje naklade!
Nekad (netako)davno u prevaziđenom i prezrenom se soc-sistemu (ulažem Kviska u oprost za pozivanje na retromaniju) sve u vezi tiska, da ne kažem štampe, tako lako moglo provjeriti i kontrolirati: npr. nitko nije mogao ni zamisliti da makar i iz najzadnje tiskare u nekoj tamo Špičkovini (a bio sam rekao da ću Špičkovinu zamijeniti lokalnim mjestom,) izađe i najmanji otisnuti papirić, flajerić, letkić, a da ne spominjem kataloge, novine ili knjige, a da na njima ne bude otisnut naziv tiskare, naručitelja/nakladnika, datum tiska i otisnute naklade. Tim jednostavnim pravilom mogli ste uz malo truda lako provjeriti porezna davanja koja su plaćena čak i za drvo koje je srušeno za proizvodnju papira na kojem je nešto otisnuto, a kamoli da niste mogli provjeriti je li netko lažirao fakturu, nakladu ili nedajbože proizvod platio u kešu... a to se pak kod nas niti ne dela... jeeeeldaaaa! Naročito ne sad po sezoni!
Kažu da bi se u ovo digitalizirano vrijeme, to provelo još lakše, skoro dok si rekao keksić! Uz sve razne ISBN, BAR i one nove QR kodove - samo prisloniš skener sa smarta i sve ti bude... jasno! Je l' jasno, prijatelju?
Varijanta B
Doznajemo da u gorespomenutim Ministarstvima pripremaju i Varijantu B! Naime, kako bi ipak izbjegli otvaranje Ureda za brojanje riječi i gubljenje vremena, priprema se izjava koju će nakladnici i njihovi vlasnici (bar za one za koje se vlasnici znaju?) potpisati pod moralnom i materijalnom odgovornošću i dati časnu (pionirsku) riječ da njihova tiskovina ne sadrži manje od 25.000 suvislih autorskih riječi!
E sad vam moram ispričati onaj vic o Muji i kartanju:
Priča tako jedan dan Mujo Hasi kako je neki vikend bio zaglavio s Evropejcima na kartanju... sjede oni tako kasno naveče u Holiday Innu u Sarajevu i onako iz dosade počnu kartati pokericu... ali neka čudna pravila, veli Mujo: uzmu podijeljene karte, čendžaju ih, ponude uloge, izlicitiraju ih, ubace živu lovu na stol... i onda samo čuješ: par, dva para, tris, tropa... full... svi bace poklopljene karte na stol, a onaj tip koji je bio najjači s fulom mirno pokupi lovu sa stola i krenu novo dijeljenje! Ni'ko da pokaže karte!
- Nakon par dijeljenja to meni dopizdilo, prizna Mujo, te ih upitam:
- Čujte drugovi Evropejci, zašto bar da viner ne pokaže karte?
- A oni će ti meni: Pa gospon Mujo, poker je džentlemenska igra! To je stvar povjerenja, nema potrebe!
- I, šta je bilo dalje? - pita Haso
- Ništa, reče Mujo, al' što je mene onda krenulo!
:) Buraz s burze