Opako smo naopako

Ponekad, u slobodno vrijeme, a sad ga je bar koliko hoćeš, volim rezbariti po drvetu. Životinje, ljudi, neobični predmeti i pomagala često izađu iz mojih ruku a da ih često nisam prije toga ni uspio prepoznati u sirovom komadu drveta koga sam obradio. Radeći npr. ljudske glave počeo sam koristiti komade grana koji su već sami po sebi ličili na lice, nos ili udubine očnih duplji često se nalaze na granama već i prije nego li moje dlijeto ili nož dođe do njih... no da bih to znao prepoznati na drvetu između mnogo drugog drveća i isprepletenih grana u šumi ili nekom gustišu, morao sam naučiti gledati naopako!

Kako da vam to objasnim - kad zamislite kako drvo u stvari raste u prirodi, zamislite da ono stoji naopako – da dubi na glavi, drvo je naopaki čovjek: korijenje mu je kosa, a deblo s granama postane glava s pripadajućim dijelovima. Sve se to fraktalno prenosi i na grane, sve do zadnje grančice. Grana koja raste u vis, okrenuta u mašti neke nove perspektive lako postane npr. nos ili, ako su grane koliko-toliko simetrične na osnovnu granu, ruke i noge... Ali vjerujete da bih to naučio prepoznavati in situ, morao sam mnoge šume obići i mnogo vremena provesti zrikajući u skrivene krošnje drveća. No s vremenom, naučio sam gledati naopako! I da, još nešto – u tom svom đepetarenju naučio sam da je samo pravim majstorima moguće te naopake likove pronaći i sad u ovo doba godine - kad je drveće puno lišća... Prepoznavanje je puno lakše po zimi – kad se šuma ogoli i otkrije pred nama sve svoje po ljetu skrivane tajne. Po ljetu, u mnoštvu treperava lišća svašta se sakrije!

Gledajući tako i danas oko sebe ovom naopakom vizurom, čini mi se da sve više stvari postaju naopake ili bar traže da ih se takvima prepozna, naopakost postaje novi životni modalitet, na noge postavljeni ciljevi postaju sve neostvariviji, a ostvareni dosezi sve minorniji! Naopako postaje opako! Opako smo naopako!

Etjadelgop!

Nedavno je netko konstatirao kako ćemo uskoro u Hrvatskim poštama moći kupovati (a ako ne kupovati, a ono bar naručivati) svinjske polovice, goveđe tripice, ribu, plin, kruh i mlijeko; dok nam istovremeno tabakerie, odnosno novinski kiosci postaju bankarski i poštanski šalteri! Uskoro ćeš tako moći doći do kioska, unovčiti ček, popiti kavu, marendati, poslati babi paket i da, već kad si tamo možeš uzeti i đornale...

Brodogradilišta grade mostove, a mostogradnja prelazi na gradnju tunela; građevinari postaju ugostitelji, a ugostitelji su se dali u nekretnine. Varilac će uskoro postati konobar, bagerist će biti šef sale, a zidar - spasilac ili čuvar plaže! Uglavnom, nikome se ne sviđa njegov posao, njegova niša - kako bi se to stručno up-to-date reklo!

Trgovci se čude što moraju plaćati poreze, a poreznici postaju nova prosvijećena kasta koja počinje trgovati novovjekim indulgencijama: oprost možeš kupiti na rate ili uz posebne popuste ukoliko platiš sve u kešu i na licu mjesta! Novi je porezni slogan: "Opraštamo kamate ako i gaće poskidate!"

Novčane su kazne učinile grijeh robom kojom se može trgovati – ne učiniti grijeh, ne zgriješiti znači da nemaš s čim trgovati, nisi in, nemaš svoje robe na pjaci života (na kojoj te čeka Linić s fiskalnom kasom!). Dobrano se moraš potruditi da zaslužiš svoja dva metra životne tezge! (Pa da s mirom tezgariš i baljezgariš!)

Ako nisi štekao s isplatama i platama, ako nisi krao i varao općinu, grad, županiju, državu, policiju, doktore, prijatelje i susjede, banke, sudove (a često i sama sebe) sad nemaš robe za opraštanje, za otplatu u ratama, za novi krug pregovaranja, za novi kolektivni ugovor i borbu za svoje otuđeno pravo da ne budeš u pravu! Jednostavno – ispadaš smiješan ako si sve i uvijek radio po zakonu!

Malo ih je Slavko oči moje, malo ih je 200 na ovo naše živinče – mršava je, koščata i žilava, al' rogata je ova koza nostra – neće tu brat na brata, tat na tata... ma tko da ti prokaže prijatelja, nonića, kunjada, sorelu, nećaka, babu, susjeda, komšiju, ženu, daidžu, ciu, i oca i sina i... ma da za onih denuncijantnih 20 poslanih računa postaneš dopisni član Hrvatske Akademije, ne bi ih ovdje kod nas uspio skupiti toliko... rabljeni su računi tražena roba, molto skupa i tražena... zlo i naopako – al' što ćeš! Bez (pro)računa se računa!

Penzionerima je malo redovna penzija i dosadno im je više ići na plac, čuvati unuke i boćati, pa bi sad da opet muvaju dnevnom politikom... a otkud su uopće krenula ova naša sranja, ako ne od njih! Pa ne znači li sama riječ 'mirovina' da biste trebali mirovati, nemojte da netko počne izvlačiti vaše biserne mrtvace iz ormara! Ljudska glupost, gramzivost i strah nemaju mjere i nikad ne zastarijevaju!

Pametni naši današnji političari pak žestoko grebu što prije za penziju, ne bi li iz prikrajka mogli umnije i sigurnije podjebavati: oni na vlasti su optimistični, a nemaju razloga za to - oni u oporbi su poslovično pesimistični, a nemaju razlog za to!

Ako uvjet za dobiti posao bude i to da si namirio sve dugove prema državi, da se protiv tebe ne vodi sudski spor ili da nisi osuđivan - uskoro nitko više neće moći dobiti posao – osim naravno, onih koji se zapošljavaju preko veze! Umjetnici odlaze u biznis, a biznismeni se bave umjetnošću, vidici im se otvore često i u zatvoru! Jedni iznenađeno otkrivaju druge, kao da se nisu godinama međusobno upoznavali, ulizivali i slizavali ubirući provizije namještenih osmjeha i natječaja.

Od gradova pravimo muzeje, a od muzeja gradove! Od antologija rane radove!

U nogometu – igri koja bi trebala prštati od ideje i mašte, pobjeđuju njemački hardverski arbajteri i gastarbajteri! Pravila uvode nepravilni, da bi pravilno pravili nove nepravilne! Popravak se ne isplati. Zamjenski dijelovi su skuplji od novog proizvoda. Skuplja pita od tepsije! Kad sve gledaš dugo naopako, počneš i sam misliti da to baš i mora biti tako!

Pitamo se tko nam je uvalio stereotip o bogatašima bez ideja i intelektualcima bez novca! Novac ne smrdi, a papir ne crveni! Glupi bogataši i pametni siromasi potpuna su kontradikcija koja nas uči da je Status Quo... imao par dobrih stvari :) Recimo Black Veils Of Melancholy ili Mean Girl ili Break the Rules...

Dok su ciparske i grčke banke (o talijanskim nećemo... još) neprincipijelne i mešetarske dotle su švicarske i lihtenštajnske oličenje poštenja(!). Kapitalisti nas nagovaraju na štednju, a socijalisti na trošenje!

Egzibicionisti, swingeri i voajeri nagovaraju na oblačenje, a duhovnici, učitelji i puritanci na svlačenje! Uvodi se božja služba za kućne ljubimce, a golima i bosima, gladnima i žednima se zabranjuje ulazak u crkvu! Alkohol koristimo kao lijek (i to ne da njime skidamo temperaturu), a lijekovima se ubijamo. Kad sve zbrojim o naopakom što sam rekao malo ranije, ispada ipak da je vino jeftinije od bilo koje terapije!

Živjeli vi stoga vašem Burazu s burze još sto lit i malo priko!