Ko to tamo pjeva?

"Mi smo ljudi kršćani i ne bojimo se mrijet, nas je Bog poslao da mijenjamo svijet!"

Kažu pjevao je Thompson to jučer pred 100.000 ljudi u Čavoglavama... ne znam čije su riječi te pjesme koji je taj izgubljeni sin hrvatske estrade ovako znalački urimio, ali autor konačno otkriva koji su mu uzori u stihoklepačkim nastojanjima zadovoljavanja pohote širokih narodnijeh masa jer očito je kako ove riječi polemiziraju i odgovaraju na davne stihove još jednog izgubljenog sina hrvatske estrade puno miroljubivijeg nadimka, koji se nazivao tek Johnny:

"Mi smo ljudi cigani, sudbinom prokleti, uvijek neko oko nas dođe pa nam prijeti!"

Tako blizu, a tako daleko rekli bismo! No očito je kako su stihovi povezani! Janjci postadoše vukovi! Koliko god Johnny bio apatridno otfikaren od vlastitih čak više i ne jugonostalgičarskih korijena, toliko Thompsonovi stihovi udaraju na vrhunske strasti i ostrašćeno glorificiraju samo i jedino Boga, Obitelj i Domovinu - neka mi čitatelji oproste jer nikad ne znam kojim to redom stoji kod Thompsona, koji uz prijatelja Bulića i kuma mu Škoru poput vječnih ratnika križara stoje Antemurale Christianitatis. Gospodar prstenova, Avatar i Harry Potter im nisu ni do koljena!

Uskoro ćemo i ovdje kod nas imati Thompsonov koncert, veselim se tome, odista! Volio bih pogledati taj koncert i ljude koji će u zanosu u crnim majama pjevati svevremenske hitove, sve one koji će se jednom kad više u Rvatskoj ne bude Srba, Muslimana, Talijana, Cigana, Čeha, Slovenaca, Mađara, Rusina, Židova, komunjara, konduktera, lezbi i pedera - moći konačno okrenuti jedni drugima i jedni na druge!

Samo se nadam da mu nitko neće zviždati, sramio bih se onda :) Jer tko to tamo zviždi? Ljudi s maskirnim majicama s hrvatskom grafikom: pa ljudi nije vam više potrebno maskirati se! Zna se tko je koji i tko je čiji!

Možete Milanoviću svašta prigovarati i spočitavati ali domoljublje nije rezervirano samo za desne Rvatine, postoji negdje (bar se nadam) i mirna, tiha i uljuđena Hrvatska koja je isto ratovala i patila, koja je isto krvava ispod kože, koja krvari kad je ranite i koja plače kad je rastužite... koja ne zviždi i ne pripjeva refrene na nečije tuđe riječi! Slobodno možete Milanoviću kroz dvije godine reći po glasačkim listićima što mislite o njemu i njegovoj politici, samo dobro promislite - možete li opet zaružiti i izabrati odabrani cvijet hrvatske politike koji, svjedočimo, sav sretan živi sukladno kršćanskim nazorima na svijet o kojima tako zdušno pjeva Thompson; ali ne možete brate, zviždati čovjeku koji vam još uvijek svaki prvi u mjesecu ubaci u džep manje ili više zaslužene mirovine, koji vam pokriva manje ili više zaslužene naknade, otpremnine, putarine, cestarine... koji vam plaća telefone, struju i vodu...

Domoljubi su i oni ljudi koji se nisu kerili po Kninu i po Čavoglavima i koji su mirno u svom stanu (jer nemaju love za more) bez klime (jer nemaju love za nju) trpjeli nesnosnu vrućinu i pogledavali svako malo na vijestima kako ide Rvat na Hrvata, kako se orkestrirano i dirigirano zviždi čak samo na aluziju spomena imena nekih drugih dinarskih plemena... ali njih braćo Hrvati tamo više nema, pa čemu onda zvižduci? Protiv koga se to diže teška prašina s tvrdog kamena? Nije li valjda priroda gorskijeh vuka i hajduka takva da uvijek moraju biti suprotivu nečega, pa makar ima taj bio brat, vodonosac, hranitelj... Geni, geni, ajmemeni, kameni!

Ti ljudi koji su jučer znojni čučali po svojim stanovima uz TV i juhu iz vrećice, pašta-šutu i paradjz salatu... oni ne znaju za koga više da navijaju! Njima su i jedni i drugi tamo neki daleki i nepoznati ljudi. Njima nisu mirisali jadni janjci i prasci s prašnjavih i užarenih ledina, njima već odavno nije čuti mačkule s tvrđave, u njima već odavno nema životnog pripetavanja, njima je već odavno u svim trkama rezultat isti: U NIŠTA! U NIŠTA! U NIŠTA!

Vaš Gavun