Tršćani čekaju hrvatske veletrgovce voćem i povrćem

Tršćanska veletržnica voća i povrća (E. VELAN)

Biznis s voćem i povrćem je ogroman - tome svjedoči i tršćanska veletržnica koja se nalazi pokraj stare željezničke stanice Campo Marzio odakle je nekoć kretao vlak Parenzana.

Rano ujutro već od četiri sata na prostor tržnice dolaze veletrgovci koji tamo kupuju voće povrće i potom proizvode preprodaju dalje. Tu su i vlasnici malih dućana i štandova, vlasnici restorana i drugih radnji.

Bitno je pojaviti se na tržnici s dokazom da si vlasnik tzv. Partita IVA, tj. da si privatnik, odnosno pravna osoba. Centar veletržnice ima kompjuterski sustav u kojemu su registrirana sva pravna lica koja se opskrbljuju, među njima ima i dvadesetak slovenskih trgovaca koji svakodnevno dolaze kupovati voće i povrće u Trst i potom ih preprodaju diljem Slovenije.

Nedavno su slovenski mediji objavili podatak da se najčešće na slovenskim tržnicama prodaje voće i povrće koje se deklarira kao domaće, a u biti kupljeno je na tršćanskom tržištu.

Direktor tršćanske veletržnice Italo Da Ponte dodaje da među kupcima ima i nekoliko Austrijanaca. Hrvatskih kupaca na veliko nisu još vidjeli, na kompjuteru ih nema što ne znači da se nisu već pojavili.

Da Ponte je jasan: "Jedva čekamo da dođu, za nas bi to predstavljalo dodatni financijski poticaj, već sa Slovencima tržište je nekako oživjelo, s Hrvatima bi se poslovalo još bolje. Sada kada je Hrvatska postala članica Europske Unije nema nikakvim prepreka, pa Da Ponte zaključuje da ako Hrvata još nema znači da nisu došli do pravih informacija.

"Evo, koristim priliku da im poručim da je upis u naš registar jednostavna procedura. Ako nismo imali nikakvih problema sa Slovencima ne vidim zašto bi imali s Hrvatima, posao je posao i svi su trgovci isti", kaže direktor veletržnice Italo Da Ponte.

Skladište veletržnice je u vlasništvu tršćanske općine koja daje na raspolaganje prostor i logistiku. Sve se odvija vrlo jednostavno: s jedne strane su prodavači s druge kupci, u malim kabinama se potpisuju ugovori i važe roba. Već prije sedam sati ujutro posao je okončan pa kamioni odlaze na mjesta prodaje. Cijene proizvoda su poslovna tajna, ne zna se s kojom maržom posluju, ali izgleda da je talijanska tržnica primamljiva.

Od devet pa do deset ujutro veletržnica se otvara i za obične građane. Možeš se prošetati prostranom halom gdje se nude proizvodi koji nisu prodani tokom ranog jutra. Voće i povrće koje se prodaje neposredno potrošačima, dakle u maloprodaji, nudi se po jako povoljnim cijenama: kašeta bresaka (4 do 5 kilograma) prodaje se za jedan euro, jedan euro stoji i kašeta rotkvica, šljiva i rajčica. (E. VELAN)