MFF Live Report – Day 2/ Part 2 (by Marin Grgeta)

(Izvor:Marin Grgeta/dp)Ispričavamo se što vam ovaj izvještaj stiže s danom zakašnjenja. Razlozi kašnjenja su tehničke prirode.

Što se tiče samog festivalskog programa, u utorak smo pogledali dva filma plus selekciju od dvadesetak «foršpana» (kratkih filmskih najava) hrvatskih filmova, nastalih u razdoblju od 50-ih do kraja 80-ih godina dvadesetog stoljeća. Riječ je o zanimljivoj umjetničkoj formi, koja je u izumiranju. Gledajući taj program, dobili smo u stvari jedan reprezentativan pregled domaće (hrvatske ili pretežito hrvatske) kinematografije u vrijeme bivše Jugoslavije.

Prvi film koji smo pogledali jest «100 minuta Slave», mladog i perspektivnog hrvatskog redatelja Dalibora Matanića(na slici). Film govori o životu velike hrvatske slikarice Slave Raškaj, i posebno o njezinoj ljubavnoj vezi sa slikarom (i njenim učiteljem) Belom Čikošem.

Slava Raškaj je od rođenja bila gluhonijema, a još k tomu od najranije dobi pokazuje nezadrživu sklonost slikanju: u maloj sredini kao što je Ozalj, gdje je živjela, više nego dovoljno da bi se je označilo kao najveću jadnicu, kao nekog tko nema ni najmanje šanse u životu. Njezin je veliki dar spazio jedan mecena, koji je odvodi u Zagreb kako bi učila slikanje. Tamo je podučava slikar Bela Čikoš, i uskoro se između njih razbuktava velika ljubav i strast. Međutim, vrijeme radnje (prijelaz iz 19. u 20. stoljeće) podrazumijeva i kontekst strahovito nabijen predrasudama (nije ni sad puno bolje, možete si zamisliti tada…) Bela je u stvari lijenčina i kukavica; živi na grbači bogate supruge, koja sve manje tolerira njegov boemski način života a k tomu se i podvrgava društvenim normama koje kažu da je gluhonijemost maltene grijeh, te bježi od Slave, ostavljajući je na cjedilu. Slavu uskoro zatvaraju u umobolnicu, gdje mlada skončava svoje dane, dok Čikošu u Americi ostaje vječiti žal za učinjenim i propuštenim.(Na slici ekipa filma)Snažna je to i nekonvencionalna priča ispričana na dosta jednostavan i konvencionalan način. Posljednjih nekoliko sekvenci donose iznenađenje: Slava i Bela «ubačeni» su u današnji svijet. Da li to simbolizira nemirne duhove koje traže svoj mir kroz ispunjenje misije konkretizacije ljubavi, vječnost ljubavi bez obzira na sve, ili nešto treće, ne znamo. Zaključak ostavljamo vama koji ćete taj film pogledati.

«XXL ja» («Super Size Me») (slika sa početka projekcije)njujorškog redatelja Morgana Spurlocka je svjetski razvikani dokumentarac koji apsolutno zaslužuje svu pozornost koja mu se posvećuje. Tema je super aktualna i obrađena na super-ekstreman način koji jedini može pokazati svu njezinu važnost i težinu. Tema jest gojaznost velikog dijela «zapadne» populacije, posebno Amerikanaca, i činjenica da ta epidemija raste eksponencijalno te već poprima katastrofične razmjere, posebno u svjetlu činjenice da je njome pogođeno sve više mladih. Osnovni razlozi takve situacije su način prehrane sve snažnije obilježen brzom, nekvalitetnom hranom i sve manje tjelesne aktivnosti – ukratko, životni stil velikog dijela zapadne populacije. Jedan od velikih krivaca za takvu situaciju su veliki lanci fast-food restorana. Spurlock se s pravom «zakačio» za McDonalds: em što su daleko najveći, em što provode najbeskrupolozniju kampanju s najmlađima, usađujući im principe kojih će se kasnije teško otarasiti. Pokušava dokazati i političku težinu koji taj prehrambeni lobi ima u SAD-u, i potpuno uspijeva u tome.

Osobno se podvrgao «ubitačnom» testu: mjesec će dana jesti isključivo u McDonaldsu, tri obroka dnevno, barem će jednom probati sve što imaju na jelovniku i uvijek će uzeti XXL porciju u slučaju da mu je djelatnici ponude. Prije početka tog poduhvata, podvrgava se zdravstvenim testovima koji pokazuju da je on savršeno zdrav čovjek, idealne tjelesne težine i u odličnoj formi. Nakon mukotrpne jednomjesečne epopeje, udebljao se devet kilograma, zdravstveno stanje mu se drastično (možda i trajno) pogoršalo (oštećenja jetre, kardiovaskularnog sustava), bio je depresivan, seksualna aktivnost mu se drastično pogoršala… Djelatnici McDonaldsa su mu više puta ponudili XXL meni koji ga je doslovno uništavao… Pohodio je škole i potvrdio početnu tezu da je fast-food i tamo ušao na velika vrata, dok se obavezni tjelesni odgoj gotovo svugdje ukinuo…

Prikaz je drastičan i karikiran, ali pokazuje svu srž problema. Film svakako pogledajte – on označava jedan značajan dokument vremena u kojem živimo.