Hrvatska fotografija okom Petera Knappa

U muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca u Puli, u petak u 18,00 sati, bit će otvorena izložba "Hrvatska fotografija okom Petera Knappa" koja će se moći razgledati do 10. siječnja 2014. godine.

Izložba Hrvatska fotografija okom Petera Knappa premijerno je prikazana u Cité nationale des arts u Parizu krajem 2012. godine. Nakon održavanja u Francuskoj, izložba je predstavljena hrvatskoj publici u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu i Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.

Predstavljanje hrvatske fotografije povjereno je Peteru Knappu, koji je u suradnji s hrvatskim stručnjacima sačinio svoj autorski izbor. Pregled je komponirao u tri zasebne cjeline. Iz duge i bogate povijesti hrvatske fotografije odabrao je segmente za koje je smatrao da su najbliži i prepoznatljivi suvremenom senzibilitetu. Načelom „manje je više“ izabrao je nekoliko autora koji reprezentiraju hrvatsku fotografiju od njene pune zrelosti tridesetih godina dvadesetog stoljeća do danas.

Svoj pregled Knapp opravdano započinje vremenom u kojem se fotografija u Hrvatskoj višestruko etablira, kao sredstvo umjetničkog izraza i dokumentarne primjenjivosti u suvremenom tisku, te se počinje žanrovski raslojavati. Tošo Dabac i Đuro Janeković koriste fotografiju kao izraz svog lijevog angažmana u panorami tadašnje hrvatske umjetnosti. To su fotografije intenzivnih tematskih sadržaja i kultivirane vizualnosti koje izlažu na samostalnim i skupnim izložbama i koje objavljuju u suvremenom ilustriranom tisku.

Tu tendenciju nastavlja Milan Pavić čije djelo predstavlja poveznicu između predratnog i poratnog razdoblja umjetnosti i društva . Mjerom i ukusom uspijeva izbjeći eksplicitnost socijalističkog realizma i dovodi hrvatsku fotografiju do granica apstrakcije motiva. Slavka Pavić obogaćuje tu formalnu komponentu prepoznavanjem naglašenih grafizama u urbanom pejzažu.

Dok su Milan i Slavka Pavić skloniji estetiziranju stvarnosti u atmosferi suvremenog slikarstva, Mladen Tudor donosi njenu dramatičnost zapažanjem i dokumentiranjem socijalnih mijena, u ozračju neorealističkog filma. Kroz djela Mladena Tudora, i njegovu empatiju prema motivu, slijedi se evolucija suvremenog društva.

Djela ovih autora lako se stilski ulančavaju u opću europsku i svjetsku povijest fotografije.

Suvremenost hrvatske fotografije Knapp prikazuje kroz djela četvorice autora. Klasik Boris Cvjetanović prikazuje život i postojanje u svoj punoći, od obiteljske intime do posebnosti bolnica i tvornica. Njegova izložba uvrštena je u službeni program Mois de la Photo.

Ivan Faktor problematizira portret od fiziognomske posebnosti do utapanja u mnoštvu.

Marko Ercegović fotografijom istražuje poznato. Nizovima efemernih detalja formira cikluse pokazujući ljepotu i tajnovitost svakodnevice.

Najmlađa od autora je Jelena Blagović. Predstavlja se s dva ciklusa. Obiteljsko srebro i Prije mene. Otvarajući ladice starih komoda u vlastitom domu, rekonstruira kako obiteljsku tako i osobnu povijest.

Hrvatska fotografija ima dugu i značajnu povijest, od samog Dagguerrovog izuma. O Dagguerrovom otkriću sinkrono su obavijestili hrvatski tiskani mediji 1839. Dagerotipiju prakticira već 1840. Demetrius Novaković u Zagrebu, a u Dubrovniku je podučava Josip Drobac od 1844.

Ova bogata povijest i tradicija fotografije u Hrvatskoj bit će predstavljena kroz izbor od 16 filmova iz serijala Fotografija u Hrvatskoj Hrvatske radio televizije. Od kalotipijskog albuma Jurja Draškovića /1848 – 1856/ do danas.